VLATKO GLAVAŠ: ,,Zlatnu plaketu SBK posvećujem svojoj majci”
Okorjeli Bosanac, strastveni fudbaler i angažirani Bugojanac, ili kraće: Vlatko Glavaš. U Vitezu je za sportski doprinos na nivou SBK u prošloj godini dobio Zlatnu plaketu, a nama je to bio povod za razgovor sa bivšim reprezentativcem.
Vlatko Glavaš je rođen u Bugojnu 02.09.1962.godine. Svoju igračku karijeru počeo je u bugojanskoj Iskri gdje je nastupao od 1981. do 1991. godine kada odlazi u Njemačku i prelazi u Rot-Weiss Essen. Nakon godine dana u Essenu, prešao je u Wuppertaler SV, odakle je 1993. otišao u Fortuna Düsseldorf, čiji je dres nosio četiri godine. Kao igrač njemačke Fortune, 1994. godine postao je član reprezentacije Bosne i Hercegovine na poziciji odbrane. Za našu zemlju igrao je do 1997. godine. Svi koji poznaju Vlatka znaju da je veliki patriot svoje domovine, pogotovo oni stariji ljubitelji fudbala u našoj zemlji sigurno pamte utakmicu BiH sa reprezentacijom Brazila 18.12.1996. kada je upravo Vlatko ponio kapitensku traku i to kao jedini ne musliman u ekipi. Nakon što je još jednu godinu igrao za hrvatski NK Osijek, igračku karijeru završava 1999. godine u njemačkom Wuppertaler SV.
Ni nakon uspješne karijere fudbalera Vlatko se ne rastaje od ovog sporta, nego postaje trener WSV Wuppertala, te kasnije i SV Sodingena, SF Baumberga i TuRU Dusseldorfa. Baš kada su mnogi pomislili da je bivši reprezentativac život izgradio u Europi, te ostavlja BiH za sobom, Vlatko ponovno postaje aktivan u svojoj domovini. Naime, od 1. marta 2002. do 1. januara 2007. trener je A reprezentacije BiH. I dan danas, ovaj otac dvoje djece, sa mjestom stanovanja u Njemačkoj i BiH, nesebično ulaže u zemlju koja mu leži bliže srcu, a pogotovo rodni grad, gdje je prošle godine okupio najbolja trenerska imena bosanskohercegovačkog fudbala te za 250 djece organizovao sedmodnevnu školu fudbala.
Za Bug.ba Vlatko rezimira godinu koja je iza njega, o školi fudbala, priznanjima koje je primio na početku ove godine, planovima u novoj godini i naravno svojoj Iskri.
Sigurno ne bi bilo kraja kada bi htjeli rezimirati godinu koja je iza nas kada je Vlatko Glavaš u pitanju, ali da li se može ocijeniti uspješnom?
Prošlu godinu za mene je obilježilo dobijanje priznanja “Plaketa općine Bugojno” za doprinos razvoju općine Bugojno u oblasti sporta i škola fudbala pod nazivom “Pet dana s profesionalcima” čiji sam bio organizator u mom Bugojnu. Školu je pohađalo oko 250 djece, dok su svoja iskustva sa njima podijelila najbolja trenerska imena BH-fudbala (Osim, Jović, Janjoš, Selimović, Sredojević…).
Moj jedini cilj kada sam počeo da planiram organizovanje te škole je bio da toliko poznatih ljudi dovedem u ovaj grad i veoma mi je drago da se to i desilo. Prošle godine je bilo i 20 godina od mog odlaska iz grada Bugojna, ma da u biti ja nikad nisam otišao, ali i na taj način sam htio da nešto vratim svom gradu i ljudima u njemu.
Hoće li se škola fudbala i ovo ljeto ponoviti?
Ja sam odmah rekao da sam zamislio da škola bude održana svake godine i da to postane tradicija u našem gradu. Međutim, nisam zamislio da to uvijek budem ja, jer sam siguran da ima dosta ljudi koji imaju neke nove ideje i da mogu napraviti nešto slično. Ja sam pokazao kako bi to trebalo biti i vidio sam da su strukture vlasti u gradu također podržale ovaj projekt. Tu su i naši bugojanci Ramčić, Piplica, Tomas…te vjerujem da i neko od njih može svojom idejom napraviti takav projekat.
Na početku ove godine ste primila dva priznanja koja vam sigurno puno znače?
Primio sam posebno priznanje na ,,Izboru sportiste grada Bugojna“, a zatim i Zlatnu plaketu na ,,Izboru sportiste SBK“ za 2011. godinu. Prva nagrada je nagrada mog grada, mog Bugojna i sigurno da ću je pamtiti do kraja života. Opet kažem, Bugojno je moj grad i ja ću uvijek sa ponosom reći da sam rođen u Bugojnu. Zlatna plaketa SBK je priznanje koje također nosi veliku obavezu i ova nagrada će ustvari biti poklon mojoj majci koje je umrla prije 7 dana.
Neizbježna tema u razgovoru svakako je i velika ljubav, Iskra?
Iskra će uvijek imati moju podršku, ne moram biti u Iskri da bi joj pomogao. Ja ću tom klubu uvijek pomagati na bilo koji način. Iskra je moj život i svoju karijeru sam počeo iz nje. To je kult grada, kult kantona ali i kult naše države. Kada sam u Bugojnu gledam Iskrine utakmice i trenutno mislim da je Iskra najozbiljniji kandidat za upadanje u Premijer ligu. Gradske vlasti moraju na sve načine pomoći Iskri da pokuša izaći iz ovog sivila i da jednog dana na Jakliću bude nekoliko hiljada ljudi, te da se Iskra ravnopravno bori sa najjačim imenima BH fudbala. Ja ću uvijek pomoći Iskri, ali ljudi koji vode klub trebaju znati da to nije privatna svojina niti će ikada biti.
Kakvi su planovi za budućnost?
Planovi u ovoj godini su da nađem novi angažman i da se što prije vratim na trenersku klupu. Imam nekoliko konkretnih ponuda i vjerujem da ću ubrzo znati ime svog novog kluba.
(bug.ba)