U Bugojnu veličanstvena promocija knjige „BUDI BUDAN I KAD LIJEPO SANJAŠ“, autora Faruka Aganovića Jupija
U prepunoj Pozorišnoj dvorani KSC-a Bugojno, 13. septembra 2018. godine održana je promocija knjige „BUDI BUDAN I KAD LIJEPO SANJAŠ“, autora Faruka Aganovića Jupija.
Promotori knjige bili su prof. dr. Selmo Cikotić i mr. Nusret Abdibegović, moderator Azra Karalić.
Ovom prigodom posebno su se obratili dr. Melika Mahmutbegović i Hasan Ajkunić.
Promociju su uveličali članovi Teatra Fedra Bugojno, Lamija Mlaćo i Nedim Milanović, koji su prezentirali nekoliko odlomaka iz knjige i Muharem Hamzakadić Haro, izvođenjem prikladne pjesme posvećene Jupiju.
Riječ je o autobiografskom djelu, pričama koje su pisane jezikom ovog kraja, čitke i zanimljive. Priče su to koje počinju od djetinjstva autora, njegovog odrastanja, porodičnog života, posla, ratnih dešavanja. U knjizi se mogu naići na izuzetno lijepe opise prirode ovih krajeva ali i priče o nekim već pomalo zaboravljenim ljudima i običajima Skopaljske doline.
Knjiga je ovo koja nosi mnoge poruke u sebi a upravo je i sam naslov suština pouke, da treba biti oprezan u životu, u svakom trenutku jer nikad ne znamo „šta se iza ćoška krije i šta nas čeka“.
-Knjiga je posvećena šehidima i poginulim borcima Armije RBiH koji su dali svoje živote za slobodu jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, preživjelim pripadnicima Armije RBiH i narednim garancijama koje trebaju čuvati historiju Armije RBiH bez koje Bosna i Hercegovina ne bi opstala. Znajte da je čovjek bez slobode i domovine niko i ništa – kazao je Faruk Aganović Jupi.
Iz svake ove priče, osjeti se velika ljubav prema ovim krajevima, prema narodu i domovini. Na poseban način, Faruk Aganović Jupi priča ratne priče, bez želje da nekog uvrijedi, povrijedi, dosta oprezno, utemeljeno na argumentima što je jako važno, jer knjiga je ovo, koja svjedoči i o vremenu kada se ovaj narod borio za opstanak, vodio neke od najtežih bitaka u svojoj historiji.
-Poštovani nakon 60 godina mojih snova po sudbini, hvala dragom Bogu, doživio sam čast da vam predstavim mali dio moje sudbine kroz neke moje životne priče. Moje priče koje se ne nalaze u ovoj knjizi, a možda će nekad biti napisane, mnogo su teže i dramatičnije od ovih. Prenosim vam viđenje starih vremena naše zbilje, običaja i događaja vezanih za prostore Uskopske doline i dijela Hercegovine, kao i neke bitne događaje u Bosni i Hercegovine i šire. Kroz svoje djetinjstvo htio sam reći nepravdu i pravdu. Dok se neko kali u borbi za opstanak, neko se gubi i nestaje u izobilju svog imanja. Tek tad staneš na svoje noge, primjeti se da si tu. Tada se vidi koliko vrijediš, tada počinju sujete i prestiži, mnogi ti zavide jer u tvom uspjehu mnogi vide svoju slabost. To je tako, bolje bi bilo da nije. Ali, šta bi. U teškim danima agresije na našu domovinu, mi koji ostasmo tu opredijeljeni da branimo domovinu i narod, bili smo složni i jedinstveni. Jeli smo istu hranu, išli smo istom cilju, nadali se slobodi, molili smo dragog Boga da rat nestane.
Bosanci i Hercegovci, naša domovina je mala, svi smo mi komšije. Ovo je vaša, tvoja, njihova i moja kao i naša i svih nas domovina. Pomozimo jedni drugi jer pomažemo sebi. Naša zemlja je najljepša na svijetu. Šta bi drugi dali da imaju ovakve prirodne ljepote, bistre izvore, plahovite potoke, rijeke, jezera, stoljetne šume i lijepo more. Čuvajmo ovo što imamo jer život je kratak, svi na jedna vrata uđemo, a na druga izađemo. Svi smo mi mrtvaci i čekamo da nas zakopaju.
Omladino obilazite ljepote svoje domovine. Upoznajte njene staze, puteve i puteljke, rijeke brda i planine, upoznajte njihova imena, bit će im drago, nisu daleko, tu su blizu, čekaju vas kao svoje najmilije jer to i jeste, zato se bolje upoznajte i pazite – kazao je Faruk Aganović Jupi.
-Jupi čitaocu savjetuje da strah nije isplativa strategija, niti je predaja prihvatljiv izbor u bilo kojoj situaciji. Naime, prepričavajući mnoga predratna, poslijeratna i posebno ratna iskustva i događaje, Jupi uvjerljivo sugerira da se ljudski ovozemaljski hod kreće između uskorazmaknutih linija nade i straha, i da čovjek svojim načinom kretanja može uvećavati jednu ili drugu mogućnost – jačati vlastiti osjećaj nade i samouvjerenosti ili se prepuštati strahu i očaju.
Autorova iskustva sugeriraju čitaocu da sve dotle dok postoji nada i borba, postoji i mogućnost pobjede, a možda i gubitka. Predaja, odnosno prepuštanje očaju, nudi samo jednu mogućnost – ovakav izbor ne nudi ni pretpostavke za uspjeh, ističe u recenziji dr. Selmo Cikotić.
-U drugom dijelu, autor govori o agresiji na Bosnu i Hercegovinu u periodu ‘92-‘95. godina, o namjerama agresora, o organizatorima otpora za koje razumijemo da pripadaju prvom ešalonu savjesnih i odgovornih ljudi. Govori o hrabrim borcima, čija se mudrost, oštroumnost, sposobnost, pronicljivost, odlučnost, odgovornost, analitičnost i zrelost, ne prepoznaje u početnim fazama odbrane. Oni su u početku neshvaćeni ljudi, jer su rijetki oni koji znaju čitati znakove vremena, prepoznati i razaznati glasnike nadolazećeg vremena. Njihova organizacija i spremnost da se stave u redove odbrane je znak njihove odgovornosti za opće dobro i odbranu domovine, te prihvatanje i usvajanje univerzalnih vrijednosti koje spajaju ljude. Njihov doprinos i zasluge će biti naglašenije u pokoljenjima njihovog roda i naroda, zbog svjetla slobode, jer će biti prepoznati kao zlatna, vrijednosna nit u opstojnosti i postojanosti naroda i države.
Organiziranje naroda, učešće u jedinicama odbrane i njegova ustrajnost za slobodu je znak zrelosti i uspravljenosti pojedinca kao jedinke i naroda kao zajednice. Sloboda se osvaja, ona ne dolazi sama od sebe, za nju se bori i žrtvuje. Knjiga obiluje kazivanjima o žrtvi koju su borci i šehidi dali, kao golgoti stradanja kroz koju je prošao naš narod. Zato prepoznajemo da se sloboda kao potreba gnijezdi u dušama ljudi, pa se širi i proširuje u društvo, mahale, gradove, naselja i planine. Sloboda je nedostižna za one koji se ne ispnu na Vlašić, Vranicu, Kalin, Šuljagu, Dekale i dr. Sloboda je kao miris ljiljana, koji izrasta u poljima i širi se brdima i planinama. Toponimi su nam važni, a Aganović ih niže kao nisku biserja na đerdanu.
Kroz djelo kao nit se provlači karakter, toplina i susretljivost našeg naroda koji i u najtežim trenucima ne pokazuje malodušnost, pesimizam i izgubljenost bez obzira na njihovu žrtvu, prognanika -muhadžira ili domicilnog stanovništva – ensarija, ističe u recenziji mr. Nusret Abdibegović.
Biografija Faruka Aganovića Jupija
Faruk (Muharema) Aganović Jupi rođen je 28. Jula 1956. godine u selu Dražev Dolac, općina Gornji Vakuf. Prije 40 godina doselio u Bugojno. Oženjen suprugom Samirom. Otac dvije kćerke Nejre i Naide. Kroz život adio na raznim poslovima. Pred rat radi u preduzeću Bugojno-promet kao stražar u robnoj kući. U slobodno vrijeme pokušao slikati, uradio više slika – ulja na platnu. Od malih nogu, do danas vezan je za pisanu historiju, knjige i zapise o Bosni i Hercegovini, njenim ljudima, običajima i događajima. Član je Patritoske lige BiH. Prodao auto, kupio automatsku pušku. U ratu bio borac i obavljao više komandnih dužnosti. Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja značke Zlatni ljiljan i Orden zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem. Poslije rata profesionalno radi u vojsci na dužnosti komandanta Komande za razvoj 307. brdske brigade u Bugojnu. Danas je brigadir u penziji.