Teenovci Dječijeg pozorišta ,,Eko Art” pripremaju novu predstavu
Dječije pozorište ,,Eko Art“ Bugojno nastalo je 2004. godine iz kreativnih radionica za djecu koje su pokrenute iste godine u prostoru nedovršenog Zanatskog centra na inicijativu nekoliko volontera. Program radionica, nazvanih ,,Zabavnice“ u kojima je sudjelovalo preko 100 djece uzrasta od četiri do 14 godina, imao je za cilj ekološki osvijestiti mlade ljude tako što su korištenjem otpadnog materijala pravili zanimljive i korisne stvari.
Djeca i njihovi mentori pokazali su da, za razliku od općeg mišljenja, ne treba novaca kako bi se napravilo nešto dobro. Tijekom radionica djeca su istraživala pokrete, govor teksta, igru sjenki i pjesme, tako da se iz jedne od posljednjih rodila jedna mala predstava nazvana ,,Noć indijanaca“, a Ekoartovci i danas pamte kako su sami od starih vreća izrađivali indijanske kostime i wigwam za scenografiju.
Kako to inače bude u svim lijepim pričama, pa tako i ovoj, predstavu je pogledao sadašnji direktor KSC-a, Vahid Duraković, te pozvao malene indijance na veliku scenu…
Hladne zime 2004. godine mladi glumci su prvi put stali na prave pozorišne daske i kao što vidimo iz devet predstava odigranih kroz ovih osam godina, bila je to ljubav na prvi pogled.
Sve do prošle godine, djeca različitih uzrasta su zajedno stvarala i realizirala projekte, a njihove predstave su bile namijenjene djeci osnovnoškolskog uzrasta. Sadašnje pozorište čine dvije grupe, simbolično nazvane ,,mala“ i ,,teen“ grupa. Prvu čini desetak djece od prvog do šestog razreda osnovne škole, a njihovu posljednju predstavu ,,Basnosplet“ publika je mogla gledati pred Novu godinu u KSC-u, te uskoro s njom namjeravaju posjetiti i osnovne škole. ,,Basnosplet“ je prva lutkarska predstava Eko Art-a, a tekst čini devet Ezopovih basni koje je u stihove pretvorio bugojanac Abdulah Fuka.
Predstave Eko Art-a su često obrade poznatih bajki, kako i sami njihovi nazivi otkrivaju (,,Neki novi patuljci…ah da, i Snjeguljica“, ,,Ljepotica je zvijer“ itd.), a ono što ih veže, kako otkriva direktorica Dječijeg pozorišta Eko Art, Sanja Krnjajić, je trostruka poruka koju šalju: ,,Prva i osnovna poruka je da je dobro uvijek pobjeđivalo zlo. Karakter sa najmanje izgleda nadmudrivao je i pobjeđivao velike suprotstavljene sile. Sa svime što smo radili htjeli smo na neki način ohrabriti, jer nitko nije sam ako zaposli mozak, dušu, ljubav, želju i volju, niti onda postoji nešto tako veliko što ne može da se prevaziđe,” te dodaje:
,,Od prošle godine dolazi do malog raslojavanja, ‘teen’ grupa počinje sama da stvara svoje predstave na osnovu onoga što ih u njihovom stvarnom životu i okruženju boli i o čemu bi željeli da govore. Prošlogodišnjom predstavom ‘Vrisak tišine’ ova grupa progovara o nasilju u porodici i među vršnjacima. Predstava nije bila optimistična, ali to je nešto što je na neki način izišlo iz njih. Rađena je na taj način da se istakne komunikacija, tj. koliko su mladi ljudi elokventni te lako govore putem facebooka, a koliko teško govore i sporazumijevaju se kad trebaju reći svoja osjećanja sjedeći prema nekom lice u lice.“
Predstava ,,Vrisak tišine“ dobila je 2011. godine na 14. Festivalu dječijeg teatra u Gračanici nagradu za predložak ili ideju predstave. To je bilo treće pojavljivanje Ekoartovaca na tom festivalu, i treća osvojena nagrada. ,,Teen“ grupu čini 11 mladih ljudi, većinom srednjoškolaca, koji trenutno rade na novoj predstavi pod nazivom ,,Zviždači“, a bavi se predrasudama mladih i odraslih prema drugima i drugačijima. ,,Zviždače“ ćemo premijerno moći gledati na ovogodišnjem ,,Bugojanskom proljeću“.
Tijekom ovih hladnih dana, Esma i Muris Bećirović Ekoartovcima su besplatno ustupili poslovni prostor s grijanjem na korištenje, a promatrajući i doživljavajući veselu atmosferu koja vlada u prostoriji probe, nije teško zaključiti zašto su djeca Eko Arta od samog početka dio ovog tima. Najstarija među njima, Mia, na to gleda ovako: ,,Eko Art je za mene poseban. Počeo je s radionicama koje su meni bile jako zanimljive, farbali smo majice i imali modnu reviju, pa smo za svoju prvu predstavu sami radili kostime, što je meni posebno ostalo u sjećanju. I kada je predstava odigrana u KSC-u svidio mi se osjećaj biti na daskama, pod svjetlima pozornice, tako da sam ostala. Završila sam srednju školu, još uvijek sam u Eko Art-u i mislim da nikad neću iz njega izići. Eko Art je moje pozorište i ovdje se najbolje osjećam.“
Mirza, također jedan od starijih članova, ističe da nikad ne bi poželio izići iz Eko Art-a: ,,Svake godine su sve zanimljivije predstave i njihove teme, i to je ono što me drži ovdje, kao i čitava ekipa, naravno.“
,,Ja sam dva puta posjetila kazališni kamp u Pazinu, Mia je bila prošle godine, a plan je, ukoliko bude za to sredstava, da svake godine po jedan član posjeti sedmodnevni kazališni kamp“, ističe direktorica pozorišta, te dodaje da je to odlična prilika da se nauči jako puno dramskih tehnika, te da one koje su dosad naučili i svladali pomažu u postizanju grupe da dođe do onoga o čemu želi pričati.
Zanimljvo je spomenuti da se mladi glumci, pored Eko Art-a, uspješno bave sportom, glazbom, i nizom drugih aktivnosti. Iako naglašavaju da su amateri, članovi Eko Arta pokazuju ozbiljnost u radu kakva nedostaje mnogim odraslima, a njihovo najveće bogatstvo je zaigrani i vedri duh koji će ih, sigurni smo, pratiti kroz cijeli život i na tom putu uvijek držati jedan mali korak do čarobne zemlje Nedođije.
(bug.ba)