„STOP NASILJU!“ – Kolumna „ČAS U TEATRU I NA INTERNETU“
Kolumna „ČAS U TEATRU I NA INTERNETU“
„STOP NASILJU!“
Urednica:Milada Avdagić
Foto: Edin Ćatić Bato
Svijetu trebaju vesela djeca, njihove oči govore sve!
Ne vide se modrice, ali se vide u pogledu. Psihičko nasilje u zadnje vrijeme je zastupljenije nego fizičko. Vršnjaci maltretiraju jedni drugi preko društvenih mreža ili uživo. Osobe nad kojima se vrši nasilje jesu povučene u sebe. Često bježe u ćoškove, skrivaju se od ljudi,umjesto na odmor da vani odu skrivaju se po školskim wc-ovima. Maltretiranje i nasilje psihičkog oblika se vrši i uživo. Nasilnici govore ruže riječi,nazivaju osobe pogrdnim imenima,govore razne psovke,i druge strašne stvari. Osobe nad kojima je vršeno nasilje bježe skrivaju se od ljudi, u njihovim očima vidi se tuga,strah, boje se jednostavno drugih ljudi.. Moramo učiniti nešto da prestanemo viđati tužna lica.
Kako se nositi s nasiljem u školi? Pitanje koje se veoma često postavlja. Ali zašto niko ne postavi pitanje :” Zašto uopće da postoji nasilje u našim školama ili bilo gdje drugo?”
No, nasilje možemo definisati kao vrsta psihičkog poremećaja.
Osoba koja vrši nasilje vjerovatno ima nekih problema.
Uzok nasilje može biti ljubomora:na način odjevanja,na ocjene, na ponašanje.
Mi se moramo naučiti boriti s tim!
Ako ikako možemo trebamo prijaviti,pomoći.
Nositi se s tim trebamo ignoriši,prijavi,upozori. Postat ćeš jači i vremenom ćeš zaboravit na to. Moraš! Htio ili ne! Htjela ili ne. Moraš. Izboriti se s nasiljem,zaustaviti nasilje.
STOP NASILJU! Neki misle da je šala iz dana u dan nekome izmacinjati stolicu,oduzimati im đeparac,šarati po sveskama od svojih
prijatelja,oduzimati im stvari, gurati ih.
Shvatite i to je nasilje!
Molimo sve koji su žrtve nasilja da prijave nasilje roditeljima,prijateljima, direktorima škole, nastavnicima, pedagozima, policiji,stručnjacima koji se bave ovim!
STOP NASILJU!