Selma Rustempašić: Bio je to novembar 1943. godine
Piše: Selma Rustempašić
Tog hladnog, gladnog i ratnog novembra 1943.godine Mrkonjić Grad je posebno živnuo.
U gradu su vršene pripreme za Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Osnovan je i Odbor za pripremanje zasjedanja kojim je rukovodio Đuro Pucar Stari.
U Odboru su se nalazili i Skender Kulenović, Branko Ćopić, Joco Marjanović, Mate Zaninović i Ante Šantić.
Delegati su u Mrkonjić Grad stizali iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Pošto je hotel u gradu bio srušen, delegati su bili smješteni po kućama gostoljubivih Mrkonjićana. U pripreme zasjedanja uključili su se i građani koji su zajedno s Odborom, brinuli oko ishrane vijećnika i uređenja sale za zasjedanje.
Atmosferu uoči Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a vjerno dočarava tekst koji je objavio Skender Kulenović u “Oslobođenju” od 15. decembra 1943:
“Malog šegrta u jednoj brijačnici mrkonjićkoj zaboljele su danas slabašne mišice od sapunjanja teških brada, i on premješta kefu iz jedne ruke u drugu. On istina, voli “priredbe” jer je i njemu, sitnom i zaboravljenom, slobodno da ih posjećuje, pa čak da se na njima uhvati i u kolo. Ali ova – što će se održati večeras – počela je da ga ljuti već od pet sati izjutra.
A-aaa, bogami, ovo će ovako cijeli dan! rekao je ,,u sebi”, ne otvarajući usta i pritišćući jezik o nepce kad su unišle nove mušterije. A onda je te nove goste, sebi u njedra, otpozdravio: Sloboda narodu! – pa je, preko debelog sijedog brka jednog hercegovačkog delegata – kojeg je u taj mah trljao sapunicom – pogledao tri glave koje su na klupi dugo čekale da dođu na red.- Vragu i priredba! – izustio je poluglasno, otišavši za bijeli zastor, više da odahne nego da promijeni vodu. A sutra, kad se odande, gdje se danas u novembarskoj izmaglici odasipa malter garevina, zabijele nove kuće, kad se naša zemlja mjesto krvlju, zalije rumenilom rada i smijeha, – sutra kada o jednoj godišnjici, 26. novembru 1943. godine naše novine budu pisale o današnjem istorijskom događaju, – sutra će se taj mali brijački šegrt, već mladić, pohvaliti među svojim drugovima:- Ja sam, drugovi, brijao prve delegate našeg bosansko-hercegovačkog parlamenta! On će to reći u šali, ali potajno i njega će obuzimati neka dragost, i on će se smiješiti svojoj djetinjoj naivnosti koja nije ni slutila da je tadašnja “priredba” jedan od onih velikih istorijskih korijena iz kojih je izbujao taj novi mladićev život.”
Zgrada u kojoj je održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, bila je vlasništvo porodice Gašić, koji su u tom objektu do 1941.godine držali kafanu. U avgustu 1942. godine zgrada je pretvorena u Dom kulture. Odlukom Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine objekat je 1953. godine pretvoren u Muzej Prvog zasijedanja ZAVNOBIH-a.
Vijeće sa radom je počelo 25.11. godine u 19 sati a završilo iste noći 26.11.1943. u 4 sata ujutro.
Na zasjedanju je prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao opštepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.
Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima Bosne i Hercegovine u kojima se ističe da ubuduće Bosnu i Hercegovinu i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ.
Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda Bosne i Hercegovine da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude udružena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda Bosne i Hercegovine da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude udružena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Danas se kuća u kojoj je potvrđena državnost Bosne i Hercegovine na zasjedanju ZAVNOBiH-a nalazi u očajnom stanju. Jednom godišnje posjete je članovi SUBNOR-a i to radi polaganja vijenca i poneki putnik namjernik koji se slučajno zatekne u Mrkonjić Gradu.