Replika posude, suvenir Bugojna
REPLIKA UMBRO-ETRURSKE POSUDE ,,POD-BUGOJNO“
U želji da naš grad dobije reprezentativan i njemu dostojan suvenir, umjetnica Adina Kero odlučila je uraditi repliku umbro-etrurske posude, rađenu po osnovu što vjernijeg prikaza originala njegovim bojenjem, patiniranjem i dimenzijama.
Original posuda nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i predstavlja najstariji pisani trag na Balkanu, a pronađeno je na lokalitetu POD – Gradine/Bugojno. Svi artefakti s tog područja i samo mjesto proglašeni su nacionalnim spomenikom.
Replika je jedna od najreprezentativnijih i najbolje očuvanog arheološkog eksponata, umbro-etrurske zemljane posude (s natpisom izvedenim s desna na lijevo oko ruba zdjele) riječi posvete bogu Janu i Juturni, potpis ,,tergitio“ (VI.st.p.n.e).
Arheološko područje – Pod – Prahistorijsko gradinsko naselje u Bugojnu, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Nacionalni spomenik čini arheološko područje – gradinsko prapovijesno naselje sa pokretnim arheološkim materijalom, koji je pohranjen u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 377 i 378 (novi premjer), što odgovara k.č. 80/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 392, k.o. Čipuljić, općina Bugojno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).
ISTORIJAT ORIGINALNE POSUDE I ARHEOLOŠKOG KOPA
Kalin, Rudina, Koprivnica i Stožer imena su planina koje s istoka i sa zapada grle srednjobosanski grad Bugojno. A grad se smjestio u Skopaljskoj dolini, koja se proteže od Uskoplja na jugu (nekada Gornje Skoplje) do Donjeg Vakufa na sjeveru (nekada Donje Skoplje) u dužini od 27 km. Kroz njega protječu četiri rječice: Vesočnica, Poričnica, Okašnica i Vitina. Sve četiri se ulijevaju u rijeku Vrbas.
Skopaljskom su dolinom, zbog njezina geografskog položaja, prolazili italski, ilirski, rimski, turski i drugi putevi povezujući Bosnu s Dalmacijom i ostalim zemljama. Zahvaljujući upravo prometnoj povezanosti, Skopaljska je dolina bila naseljena još u prahistoriji. Najstarije naselje razvilo se na lokalitetu Pod, na lijevoj obali rječice Poričnice, u današnjem mjestu Čipuljić kraj Bugojna. Naselje potječe iz eneolitskog (bakrenog) doba (oko 2500–2400. pr. Kr.). Po ovom je naselju Skopaljska dolina postala poznata i zanimljiva vodećim europskim stručnjacima za prahistorijsku nauku.
Život u naselju Pod ugasio se krajem eneolitskog doba, tako da je ova uzvisina ostala nenaseljena gotovo četiri stotine godina, ali se ponovno javlja u brončanom dobu, oko 2000. godine, i traje do oko 1600. godine pr. Kr. Bilo je to vrijeme mirna života i neometane razmjene dobara na prostorima zapadnog i središnjeg Balkana. Nakon toga je na pet i pol stoljeća život ponovno zamro.
Velikom egejskom seobom u 11. st. pr. Kr. došlo je do premještanja velikih etničkih zajednica s panonskih na južnobalkanske prostore, pa i do povećanja broja naselja na brežuljcima zvanim gradine. Naselje je ponovno zaživjelo od 11. do 8. st. pr. Kr. u ranom željeznom dobu, od sredine 8. do kraja 7. stoljeća, Pod je jedno od najutvrđenijih gradinskih naselja u BiH. Krajem 7. stoljeća nestalo je u strašnom požaru koji je, međutim, konzervirao ostatke zgrada. Najznačajnija među njima je prethistorijsko svetište, smješteno uz zapadni rub naselja. Pronađene drvene grede i oblice ukrašene su reljefnim ornamentima izvedenim u glini. To su uobičajeni geometrijski motivi romba i trokuta, prazni ili isprugani koncentrični polukrugovi i sl. U središtu ove građevine, koja je najstariji kultni objekt Skopaljske doline, bila je ljevkasta glinena jama, na čijem dnu se nalazila veća posuda probušena dna. Odatle se zaključuje da se radilo o kultnoj građevini namijenjenoj za prinošenje žrtava ljevanica.
Drugi važan nalaz s ovog mjesta je glinena vaza domaće izrade s umbro¬-etrurskim natpisom izvedenim s desna na lijevo oko ruba vaze (oko 600. pr. Kr.). Radi se o prijepisu s jedne metalne vaze s italskog prostora, s posvetom nekog trgovca bogovima Janu i Juturni. Taj natpis predstavlja najstarije tragove pismenosti na Balkanu izvan grčkih prostora.
U željeznom je dobu naselje tijekom 6. i 5. stoljeća doživjelo naročit procvat. Trgovalo je s južnom i srednjom Italijom. Mnogo je uvožena italska keramika i brončano posuđe. U drugoj polovici 6. st. središnji dio naselja dobio je i trg koji je proširen krajem 6. ili početkom 5. st. Život u ovom naselju trajao je do početka 3. st. pr. Kr. Daljnji razvoj naselja nemoguće je pratiti zbog erozija i srednjovjekovnih iskopa.