Prva elektrifikacija Bugojna i ulična rasvjeta
Piše: Mehrid Omerinović, dipl.ing. el
Primjena prvog parnog stroja u svijetu počinje 1781. godine, a njegovo korištenje u Bosni i Hercegovini vezano je za austrougarski period. U periodu od 1878. do 1918. godine, faktori koji su bitno uticali na razvoj elektrifikacije u Bosni i Hercegovini, bili su: strana preduzeća elektroopreme, rudarstvo i topioničarstvo, šumarstvo i drvoprerađivačka industrija, krupni strani kapital, srednji kapital, komunalne (općinske, gradske) oblasti koje su nastojale da uz svoja sredstva i bankarske kredite izgrade manje termoelektrane i hidroelektrane za gradske potrebe.
Samo dvije godine nakon okupacije, 1880. godine, otvoren je privatni rudnik mrkog uglja u Zenici, koji je 1886. godine, otkupom prešao u državno vlasništvo, što je omogućilo značajno tehničko opremanje rudnika. Izgrađeno je prvo energetsko postrojenje na parni pogon i montirana parna mašina na pogon jednosmjerne diname koja je služila za osvjetljavanje direkcije rudnika. Prva električna rasvjeta 1888. godine, u Zenici i izgradnja prve javne termoelektrane 1895. godine u Sarajevu, obilježavaju dva istorijski značajna momenta proizvodnje električne energije na prostorima Bosne i Hercegovine.
Rasvjeta grada
Kakvo je osvjetljavanje kuća i ulica bilo u Bugojnu prije dolaska austrougarske uprave, pouzdano ne možemo tvrditi, vjerovatno kao i svih drugih kasaba, veličine i značaja kao što je bilo Bugojno u to vrijeme, pa i veći gradovi kao Sarajevo gdje su se upotrebljavale lojane svijeće.
Dolaskom Austro-Ugarske, a pogotovo nakon što je Bugojno postalo sjedište Kotara, to stanje se poboljšava. Pored kućnog osvjetljenja lampama na petrolej, uvodi se i ulično osvjetljenje fenjerima na petrolej, a broj fenjera iz godine u godinu se povećavao, što se vidi iz godišnjih proračuna Općine Bugojno, stavka – “osvjetljenje ulica i trgova“. Njihov broj sukcesivno je rastao, prema razvoju grada i broju ulica. Tako naprimjer u obrazloženju za povećanje troškova ove stavke (u 1901. godini), stoji: ,,Razlog za povećanje broja fenjera za osvjetljavanje grada, te potom veća potrošnja petroleumu, (koji je te godine bio prilično na cijeni) i pored najveće štednje Općina neće moći izaći na kraj sa ostatkom planiranog novca. Isto tako za povećanu potrošnju petroleja razlog su i produljene zimske noći”. Već u 1902. godini broj fenjera se povećao na 46 komada.
Deset godina poslije u obrazloženju za povećanje novca za ovu stavku u 1911. godini stoji: “Predviđa se dalje rasvjetljavanje ulica i trgova, popravak velikog broja fenjera, a namjerava se nabavka i željeznih stubova za fenjere po glavnim varoškim ulicama”. U ovoj godini zatraženo je za dvojicu palitelja lampi i povećanje plaća za ,,zaista tešku službu palitelja lampi radi velikog broja fenjera (64 plamena), kao i to da isti vrše i službu noćnih stražara (pasvandžija), te obzirom na skupoću a i dugogodišnje valjano službovanje”.
Kako je Općina svake godine tražila sredstva za platu palitelja lampi (dva radna mjesta), to je učinila i za 1914. godinu, ali te godine Zemaljska vlada nije odobrila tražena sredstva za dvojicu palitelja lampi nego samo za jednog. Općina je bila uporna u svome zahtjevu i tražila da budu dva palitelja lampi, uz obrazloženje da jedan palitelj neće moći obaviti taj posao pošto se varoš u ovoj godini “rasvijetljava sa preko 70 petrolejskih fenjera, koji su razmješteni u ulicama koje se protežu i do tri kilometra“.
Fenjeri su prestali služiti svojoj svrsi, nakon uvođenja javne električne rasvjete 1938. godine, mada je bilo i ranije pokušaja da se ona uvede.
Elektrifikacija Bugojna
Koliko se na ovom polju u međuvremenu činilo i uradilo ne možemo pouzdano tvrditi, ali se zna da je u Bugojnu 18.08. 1938. godine, proradila prva hidroelektrana (HE Bugojno).
Kraljevska Banska uprava PRIMORSKE BANOVINE Split izdaje slijedeću dokumentaciju za gradnju hirocentrale na riječici Pršljanica –naselje Vesela u Bugojnu na ime gosp. Ing. Stappu Mauriciju ovlaštenom inženjeru iz Zagreba da uz svrhu izgradnje hidroelekrtične centrale radi proizvodnja elekrične energije i osvjetljenja, obrtne i industrijske potrebe varoši Bugojna i okolice upotrebi vodnu snagu vodotoka „Pršljana“ uknjiženo kao javno dobro K.č 1089 K.O Vesela sreza Bugojno:
– Povlasticu (Koncesiju) izdaje 15. 11. 1937. godine na 40 godina,
– Prethodna dozvola izdata 04.10.1937. godine,
– Građevinska dozvola je izdata 04.10.1937. godine.
– Protokol o kolaudovanju (kolaudaciji) je izvršen 18.08.1938. godine. U kancelariji Sreskoj načelstva u Bugojnu na temelju Kraljevske Banske uprave u Splitu od 08.08.1938. godine, po predmetu pregleda i izvršenih hidrograđevinskih radova na gradnji hidrocentrale u Bugojnu,
– Odobrenje upotrebe (Upotrebna dozvola) je dobijeno 07.12.1939. godine od Ispostve Banske vlasti u Splitu,
– Ugovor o elektrifikaciji Bugojna potpisan je 01.04.1937. godine. ispred Općine Bugojno , predsjednik Pavlović Nine sa članovima općinske uprave Ćatić Tahirom i Rustempašić Alibegom i Ing. Stapp Mauricije iz Zagreba za rok od 30 godina,
– Centrala je puštena poslije potpisanog Kolaudacionog zapisnika 18.08.1938. godine,
– Prethodna dozvola se zamjenjuje u konačnu dozvolu 07.12.1939. godine, izdaje je Ispostava Banske vlasti u Splitu,
– Ing. Stapp Mauricije je u okružnom sudu u Travniku registrovao firmu „Električna centrala Bugojno“ 25.03.1940. godine,
– Preuređenje električne mreže grada Bugojno i elektrifikacija okolnih sela je izgrađena 1945. godine, Poriče, Jaklić, Sultanovići, Donjići.
Karakteristike hidroelektrane Pršljanica iz 1938. godine
– Brana (vodozahvat) na nadmorskoj visini (n/v) 675,32 m sa branom visine oko 1 m i dužine 15m,
– Kanal od brane do vodostata u dužini 675 m sa kanalom prodora 2,6% u dužini 565 m izgrađen je od betona i podzemni rov – tunel (probijen kroz brdo) u dužini 110 m,
– Vodostana na n/v 673,56 m,
– Dva tlačna drvena cjevovoda sa željeznim obručima od vodostana do strojare (centrale) spojena na turbine,
– Strojara (centrala) dimenzija 7×13,7 m visine 4 m,
– Dvije turbine sa kolom na n/v 625,55 m,
– Dva agregata-generatora 2×80 kVA (2x96k.S) napona 220/380V
– Bruto pad:
– Kote vode u vodostana 673,56 m,
– Kota vode ispod turbine 628,55 m,
– Bruto pad je 45,01m
– Dvije trafostanice 6000/380/200 V, jedna u centrali Vesela a druga u naselju Bugojno,
– Dalekovod 6 kV od centrale Vesela do Bugojna dužine 4.255 m,
– Niskonaponska mreža 380/220 V u naselju Bugojno,
– Stubna trafostanica selo Vesela na stubu 28 sa učinkom 7,5 kVA i napon 6000/380/220 V,
– Stubna trafostanica kod Kožare na stubu 83 sa učinkom od 30 kVA, i napon 6000/380/220 V,
– U naselju Bugojno čvrsto građena trafostanica sa dva transformatora 2×100 kVA napona 6000/380/220 V.
– Dalekovod je izrađen užetom od bakra presjeka 16mm2,
– Dalekovod se sastoji od 99 stubnih mjesta,
– Niskonaponski vod se sastojao od 65 stubnih mjesta.
Piše: Mehrid Omerinović, dipl.ing. el
Piše: Mehrid Omerinović, dipl.ing. el