PRIČA O „STAROJ BOLNICI“ – Obrad Kisić
Za zgradu u samom centru grada, koja se u odnosu na ostale, izdvaja visinom i žutom fasadom, u Sultan Ahmedovoj ulici, nedaleko od Gradske pijace, mnogi stariji Bugojanci i danas kažu „stara bolnica“, iako više od pola stoljeća nije u službi zdravstva. Nakon nedavne emisije na lokalnoj televiziji o razvoju zdravstva u našem kraju, neki naši sugrađani, iznenađeni činjenicom da je ova zgrada decenijama bila medicinska ustanova, željeli su saznati više detalja o ovom objektu.
Prema raspoloživim podacima, zgrada „stare bolnice“ izgrađena je još početkom 20. stoljeća, u vrijeme Austro-ugarske monarhije. Iako je bilo previđeno da ima višestruku namjenu, gotovo od samog početka služila je u medicinske svrhe, i u njoj je bila smještena lokalna ambulanta.
Nakon prvog ljekara u Bugojnu, doktora Jozefa Foglera, koji je, prema sačuvanim novinskim zapisima, stigao 1897. godine, vremenom su dolazili novi ljekari i drugo medicinsko osoblje. To je sve više unapređivalo razvoj zdravstva u Bugojnu, pa i šire, jer su na usluge medicinara znali biti oslonjeni i stanovnici susjednih općina, Donjeg Vakufa, Gornjeg Vakufa i Kupresa.
U periodu između dva svjetska rata u „staroj bolnici“, pored redovnih medicinskih usluga, vršilo se i vakcinisanje djece. Prema pričama ljudi iz tog vremena, koje sam slušao prije više od četiri decenije, kada sam pravio prve novinarske korake, odziv na vakcinu je bio gotovo stopostotan, jer su novčane kazne za neodazivanje bile izuzetno velike.
Ipak, zgrada „stare bolnice“ pravu funkciju dobila je nakon Drugog svjetskog rata. Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, kada su se počeli udarati temelji ekonomskog razvoja bugojanske općine, u njoj je počeo raditi Dom zdravlja, smješten u prizemlju i na prvom spratu. Na spratu više i u potkrovlju nalazio se stacionar sa bolničkim sobama. I u to vrijeme je ova medicinska ustanova bila glavna za područje Bugojna i susjednih gradova. Dolazilo je sve više stručnog kadra, dok su jednom sedmično ordinirali ljekari specijalisti, koji su stizali iz Sarajeva, Zenice i Travnika.
Izgradnjom sadašnje zgrade Doma zdravlja, 1966. godine,“stara bolnica“, nakon više od šest decenija, izgubila je status zdravstvene ustanove. Godinu dana kasnije ovaj objekat je imao značajnu ulogu pilikom snimanja prvih kadrova kultnog filma „Bitka na Neretvi“, u režiji Veljka Bulajića.
Na početku filma, koji uvijek volim pogledati, jer na njemu mogu vidjeti Bugojno od prije 50 godina, u nekoliko navrata je u prvom planu “stara bolnica“. Posebno je upečatljiva slika kada pored nje prolazi kolona ranjenika.
Ubrzo je ova zgrada preuređena za druge namjene. U prizemlju su smještene ugostiteljske i trgovačke radnje. Na spratovima su se nalazile razne općinske službe, od kojih se najduže zadržao Centar za socijalni rad, više od 30 godina.
Osjećao sam potrebu da napišem ovaj tekst, kako bi naši sugrađani saznali nešto više o zgradi „stare bolnice“, pored koje svakodnevno prolazimo i koja je više od 100 godina jedan od zaštitnih znakova centra grada i nekadašnje ulice Maršala Tita, današnje Sultan Ahmedove ulice, jedne od najfrekventnijih ulica u našem gradu.
Obrad Kisić