Priča o sebiljima: Hoće li Bugojno ponovo dobiti Sebilj!
Autori: Elhan Omerinović, student građevine i Kemal Balihodžić
Stariji stanovnici našeg grada ističu da je sebilj u Bugojnu bio do 1970-tih godina, gdje je pored česme bila postavljena vaga za vaganje žitarica, povrća i voća. Sebilj se nalazio u ulici Sultan Ahmedovoj na trgu, pri ulasku u „zelenu pijacu“.
Gdje su izgrađeni Sebilji
Prateći društvene mreže i iz razgovora sa turistima, sebilji predstavljaju pravu turističku atrakciju -destinaciju, gdje se turisti masovno fotografišu. Fotografije kruže internetom.
Šta je sebilj? Sebilj je objekat koji predstavlja fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je po tradiciji sebiljdžija zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne. Kopije sarajevskog sebilja nalaze se u Beogradu, Rimu i Zagrebu. Veliki broj sebilja se nalazi u Turskoj, naročito Istanbulu, ali i van Turske.
Značenje riječi Sebilj
Sebilj ili sebil, riječ je arapskog porijekla i označava mjesto odmora i osvježavanja vodom za putnika namjernika. Slobodan prijevod riječi, sebilj je dobrotvorna javna česma. U literaturi nalazimo da sebilj ima ishodište prema arapskoj riječi „fi sebili – llahi“ što znači „na Božije putu“, davanje u ime Boga. Na kraju može se reći da je sebilj stara dobrotvorna institucija gde je sebiljdžija besplatno napajao žedne prolaznike. Pored funkcije da napoji žedne, sebilj u sebi sadrži i jednu društvenu notu, koja se ogleda u zbližavanju ljudi kroz susret i razgovor. Tu su se ljudi okupljali i da se okrepe ali i da se ispričaju, da “ljuduju”.
Ove česme pojavile su se na našim prostorima za vrijeme vladavine Osmanlija. Tradicija građenja se brzo širila, pa tako Evlija Čelebija, turski putopisac, bilježi da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja. Zabilježeno je i da su u velikom požaru 1697. godine nestali svi sarajevski sebilji.
Na ovim prostorima daleko najpoznatiji sebilj je onaj koji se nalazi u prijestonici Bosne i Hercegovine, na sarajevskoj Baščaršiji.
Sebilji su građeni od mermera, drveta i bakra. Na betonske temelje je naslonjen postament, ukrašen mermerom. Gornji dio objekta ukrašen je hrastovim drvenim rešetkama. Krovna konstrukcija ukrašena je strehom sa kupolom, prekrivena bakrom.
Danas možemo vidjeti sebilj u Bosni i Hercegovini: Sarajevo (na Baščaršiji) i Bužimu (centar grada).
U Srbiji sebilj postoji u: Beogradu (na Skadarliji), Novom Pazaru (na trgu grada) i Sjenici (na trgu grada).
U Crnoj Gori u: Rožaju (na trgu grada).
U Turskoj sebilji postoje u: Altindagu (Ankara), Konyi, Rizeu, Nevsehiru (centralna Anadolija), Malatya, Bursi i Karamurselu.
Sjedinjenim Američkim Državama u: St. Louisu.
Ljubav i odnos prema sebiljima urodila je još jednim plodom. Autor Elhan sa ocem Mehridom i bratom Husanom Omerinović je uradio kolekciju sebilja kao suvenire na drvenim podlogama – štampanje odrađeno u štampariji Studio Vag – Donji Vakuf.