PRIČA O GIMNAZIJI – Obrad Kisić
Gimnazija Bugojno je ove godine ispratila 50. generaciju maturanata. Sam ovaj podatak navodi na zaključak da se radi o respektabilnoj obrazovnoj ustanovi, sa dugom tradicijom. Da je to zaista tako zna se još iz vremena bivše države, kada je bugojanska gimnazija imala stroge kriterije i visoko podignutu ljestvicu znanja, što bi kasnije njenim učenicima, kada bi krenuli na fakultet, često znala biti prednost, u odnosu na druge studente. Kao takva, ubrajana je među najbolje škole ovakve vrste u Bosni i Hercegovini i bila, rame uz rame, ili ispred škola iz mnogo većih sredina.
Priča o ovoj školi počinje odmah nakon Drugog svjetskog rata. Odlukom Narodne vlade Bosne i Hercegovine, od 17. novembra 1945. godine, u Bugojnu je formirana Državna realna gimnazija, od 5. do 8. razreda. Već 10. januara 1946. godine uspostavljen je redovni nastavni proces. U dva odjeljenja bilo je upisano 111 učenika. Te godine, ali i nekoliko sljedećih, u odjeljenju su znali biti učenici različitih generacija, među kojima bi starosna razlika bila i do četiri, pa i više godina. To je bilo razumljivo, jer su neke generacije, zbog početka Drugog svjetskog rata, morale prekinuti obrazovanje, dok druge nisu mogle na vrijeme krenuti u školu.
Na početku, u Gimnaziji su radila svega dva nastavnika: Fehim Efendić, koji je bio direktor, predavao je srpskohrvatski jezik, matematiku, historiju i gimnastiku. Nastavnica Zlatka Vinković, uz matematiku, predavala je još zemljopis, prirodopis, crtanje i pjevanje.
Broj učenika je bilježio stalni rast. Pored Bugojanaca, u Državnu realnu gimnaziju upisivali su i učenici iz susjednih općina, Donjeg Vakufa, Gornjeg Vakufa, Kupresa, pa i Prozora. U školskoj 1950/51. godini škola je imala 437 učenika, te se nastava morala organizovati u tri smjene.
Nastavni kadar je sve više proširivan. Među prvima su stigli nastavnici Mira Subašić (srpskohrvatski jezik), Miroslav Trkan (matematika), Dušanka Novaković (zemljopis) i Nikola Šaptalenko (ruski jezik). Honorarni sekretar škole bio je Hamdija Hadžiabdić.
U međuvremenu, reformom obrazovanja, uspostavljena je osmorazredna gimnazija. Prva generacija maturanata, po ovom obrazovnom sistemu, koja je imala 24 učenika, školovanje je završila u junu 1956. godine.
Već 1958. godine došlo je do nove reforme obrazovnog sistema. Ustrojeno je osmogodišnje osnovno i četverogodišnje srednje obrazovanje. U Gimnaziji Bugojno uveden je opći smjer, koji škola ima i danas. Početkom 1965. godine, škola dobija naziv Gimnazija „Mahmut Bušatlija“, po istoimenom narodnom heroju, rođenom Bugojancu.
Sredinom šezdesetih godina minulog stoljeća, uz pomoć i podršku nastavnog kadra bugojanske gimnazije, u susjednom Donjem Vakufu, počinju raditi prva gimnazijska odjeljenja. U Gornjem Vakufu gimnazija je formirana 1973. godine, a u Kupresu dvije godine kasnije.
Vremenom, gimnazija u našem gradu ima sve veći značaj, i sve više učenika. Industrijskim razvojem Bugojna rastao je i broj njegovih stanovnika. Tako se sedamdesetih godina, u dva upisna roka, u prvi red upisivalo između 180 i 200 učenika, koji bi bili raspoređeni u šest odjeljenja. Škola je tih godina znala imati preko 800 učenika.
Na početku osamdesetih godina, u srednjim školama uvedeno je usmjereno obrazovanje, poznato i kao „Šuvarovo obrazovanje“, nazvano po tadašnjem političaru Stipi Šuvaru, koji ga je osmislio, čime su gimnazije i neke tehničke škole izgubile svoj status.
Nakon nekoliko godina sve je opet vraćeno na stari sistem, čime je i Gimnazija „Mahmut Bušatija“ ponovo uspostavila rad, iako je za nas Bugojance ova škola i u vrijeme usmjerenog obrazovanja i dalje bila gimnazija.
Zbog početka rata, odlukom lokalne vlasti, školska 1991/1992. godina završena je 15. maja 1992. godine. Tokom ratnih godina škola nije prestala sa radom, iako je zbog ratnih dešavanja gotovo polovina učenika napustila Bugojno. Zavisno od situacije nastava se odvijala na nekoliko mjesta, da bi u školskoj 1996/97. godini ponovo bila stalno organizovana u matičnoj zgradi, te aneksu sa nekoliko učionica. Nakon završetka rata zvanični naziv škole je Gimnazija Bugojno.
U narednoj školskoj godini predviđen je upis pet odjeljenja, od čega tri gimnazije i dva medicinskih tehničara, čime će naziv škole biti promijenjen u Mješovitu srednju školu.
Na čelu Gimnazije Bugojno, do sada, bilo je sedam direktora, a to su: Fehim Efendić, Branko Lasovan, Hrvoje Ištuk, Milenko Juričić, Anto Mustapić, Mesud Šečić i Suvada Trapo.
Najduži staž imaju prvi i sadašnji direktor Fehim Efendić i Mesud Šečić.
Kroz decenije uspješnog rada, bugojanska gimnazija je odškolovala brojne generacije učenika. Većina ih je stekla fakultetske diplome. Danas su mnogi od njih uspješni ljekari, profesori, inžinjeri i stručnjaci iz raznih oblasti, koji žive širom svijeta i mogu se sresti na svim kontinetima. Neke od njih, u ljetnim mjesecima, kada slave neku od godišnjica mature, viđamo na ulicama našeg grada. U razgovoru sa njima osjetimo kako im je puno srce što su ponovo u Bugojnu, u kojem je većina i rođena, u kojem su proveli djetinjstvo i napravili prve mladalačke korake.
Da bi priča o gimnaziji bila potpuna, neophodno je spomenuti i školsku zgradu, jedan od simbola Bugojna, koja ima dug historijat i duboko je zagazila u drugo stoljeće. Izgrađena je još u vrijeme Autrougarske monarhije, koja je u septembru 1878. godine uspostavila vlast u Bugojnu. Bio je to prvi objekat koji je izgradila nova vlast, kako bi u njemu bila smještena gradska vlast, sa pratećim službama. Istu funkciju imala je i u Kraljevini Jugoslaviji, kao zgrada Gradske općine.
Već osmu deceniju je obrazovna ustanova, čiji je prateći objekat i dalje aneks, koji se nalazi prekoputa. Tu je i fiskulturna dvorana, u kojoj je nekada bilo Kino „Partizan“. Nakon njegovog gašenja, u prvoj polovini šezdesetih godina, kino dvorana je pripojena gimnaziji i ubrzo pretvorena u fiskulturnu salu, koju škola, u kojoj su dobar dio nastavnog kadra uvijek činili njen nekadašnji učenici, koristi i danas.
Treba istaknuti na kraju ovog teksta da je Gimnazija Bugojno najstarija srednjoškolska obrazovna ustanova u gradu. Isto tako, treba naglasiti da je u njenom aneksu, u periodu od 1958. do 1968. godine bila smještena Srednja ekonomska škola. I Srednja mašinska tehnička škola, osnovana 1964. godine, prvih osam godine bila je smještena u aneksu i dijelu gimnazijske zgrade, sve do 1972. godine i izgradnje Srednjoškolskog centra.
Obrad Kisić