Otvorena izložba Adine Kero “Vizuelna poezija crnog i zlatnog”
U Likovnoj galeriji KSC Bugojno otvorena je izložba(24.04.) u sklopu programa Bugojanskog proljeća umjetnice Adina Kero pod nazivom “Vizuelna poezija crnog i zlatnog” u organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Skopaljske doline i Kulturno sportskog centra.
Na otvorenju izložbe govorili su Adina Kero, autor izložbe, Nataša Vukadin, organizatorica izložbe ispred ULUSD-a i Vahid Duraković, domaćin ispred KSC Bugojno.
Ovo je Adinina prva samostalna izložba.
Razgovarali smo s njom o umjetnosti, njenom viđenju iste, kao i o predstojećoj izložbi, kako su nastajala djela, kojom tehnikom.
Kako nam Adina objašnjava, trudi se da pronađe spoj i pokaže, odnosno dokaže da crtež, grafika, slika pa jednim dijelom i skulptura, mogu gotovo ravnopravo stajati jedno kraj drugoga (jedno unutar drugog, jedno kroz drugo) i da na taj način djeluju-nadopunjavaju-izražavaju se, ne kao zasebne likovne tehnike ,(koje ,,kao“ da moraju isključivo biti jedno ili drugo), kako bi se došlo do određenog likovnog izražaja.
Boju koristim, kaže, ,,veoma škrto“, s jako malim učešćem u koloritu, sužavajući paletu tek na nekoliko tonova crne, sive, bijele, oker, crvene, plave, zelene, i te zlatne koju stavljam u ram slike.
Crtež, njime se koristim da u rasplinutosti boje, nanosa boje u njenoj apstrakciji uvedem malo reda kroz figurativno, predmetno i pojavno, negdje se on javi tek toliko kao da će da najavi neku malu igru linije i boje, dok se on nekada u nekoj drugoj slici ili kroz drugo polje iste slike (kolaž) prostire cijelim djelom.
Možda je interesantno pomenuti materijal, nosilac na kojem su nastajale ove slike (omogućio je jake grafičke odnose i reljefnost), a koji je zbog svojih tehnoloških karakteristika uspio pretrpjeti procese paljenja, kidanja, ljepljenja, kovanja, udubljivanja-rezbarenja, bojenja i još mnogo popratnih transformacija, taj čarobni katran.
Također, Adina kaže, ako bih već morala da se stavim u okvire nekog stila, stilskog izražaja (a što mi nikada nije bila namjera) onda zbog svih karakteristika, biram za najpodobnijeg enformel.
(enformel, franc. Art informel – umjetnost bez forme / bez oblika, dakle neformalna, neusiljena umjetnost, koja nije po propisu)
Za kraj, ono što će da zaokruži-definiše ovu moju kratku konstataciju, a s kojom sam imala namjeru da vam približim i pojasnim svoj rad, je možda to još samo da pomenem kako je učešće rama u mojim slikama od velikog značaja, kao što je to recimo kod Constantin Brancusi-a postolje u skulpturi.
Pomena vrijedna je i nagrada koju je osvojila 2008. godine iz oblasti kiparstva na nagradnom konkursu za likovne radove studenata završnih godina i apsolvenata studija Likovnih umjetnosti na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini.
Galerija slika:
[nggallery id=446]
Piše: Rea Vučić/bug.ba