Obrad Kisić: SPAVAJU LI MIRNO „GROBARI“ BUGOJANSKOG NOGOMETA
Ovog vikenda počelo je prvenstvo u Drugoj nogometnoj ligi FBiH-Zapad. Prvenstvena trka, kao što se i očekivalo, krenula je bez Nogometnog kluba „Iskra“.
Zahvaljujući nemaru općinskih i klupskih čelnika, koji već godinama imaju maćehinski odnos prema njoj, „Iskra“ se našla tu gdje se našla. Duboko je zakopana u „živom blatu“. Zbog nagomilanih problema ovog ljeta, iako su to mnogi očekivali i ranije, stavljen je ključ u bravu.
Klubu sa bogatom tradicijom, koji je duboko zagazio u osmu deceniju postojanja, prijeti i zvanično gašenje. Oni koji su ga doveli u bezizlazni položaj sve to mirno i nezainteresirano promatraju.
Zbog takvog ponašanja i svega što su napravili u Klubu, gurnuvši ga u ponor, svidjelo im se to ili ne, u ovom gradu ostat će upamćeni kao „grobari“ bugojanskog nogometa. Ne treba da ih čudi što se ovih dana brojni „Iskrini“ navijači pitaju spavaju li, nakon svega, ovi ljudi mirno.
Nezavidna situacija u „Iskri“, u posljednje vrijeme, bila je glavna tema svih sportskih razgovora u Bugojnu. Javnost je očekivala da se, putem nekog od ovdašnjih medija, obrati neko od predstavnika lokalne vlasti i klupskog rukovodstva, što se, naravno, nije dogodilo.
I to dovoljno govori o njihovoj nezainteresiranosti da se popravi stanje u Klubu. Još od ranije su se oglušili na apel „Iskrinih“ navijača da se održi sjednica Skupštine Kluba, koja nije sazvana više od deset godina, na kojoj bi se trebalo prezentirati ono što je urađeno u protekloj deceniji.
Uz seniore, trpe i igrači juniorskog, kadetskog i pionirskog sastava, koji, također, ne mogu trenirati, iako i za njih počinje nova sezona.
Poznato je da je „Iskra“ uvijek bila rasadnik talenata, što najbolje ilustruje i podatak da značajan broj nogometaša, poniklih u njenim redovima, danas igra u klubovima širom BiH, a ima i onih koji su u inostranstvu.
Nakon teksta „Tužno ljeto bugojanskog nogometa“, koji sam nedavno objavio na ovom portalu, bio sam više nego iznenađen brojnim reakcijama, koje su uslijedile iz svih krajeva bivše države i šire.
Javio mi se veliki broj Bugojanaca, nekadašnjih igrača „Iskre“, poznanici iz klubova sa kojima je „Iskra“ bila dugogodišnji rival, bivše sudije i kolege novinari. Sa nekima od njih čuo sam se nakon više od 30 godina.
Svi su imali isto pitanje, a to je šta se dešava sa „Iskrom“, klubom koji je, što niko nije propustio naglasiti, ostavio neizbrisiv trag u jugoslovenskom nogometu. Teško mi je bilo objasniti kako je „Iskra“ spala na tako niske grane, a njima još teže shvatiti moje riječi.
Nedavno sam pročitao da će među učesnicima predstojeće Lige evropskih prvaka, između ostalih, biti i „Atalanta“ iz Bergama (Italija) i „Lokomotiva“ iz Moskve (Rusija), klubovi sa kojima je „Iskra“, svojevremeno, odmjeravala snage.
„Iskra“ je sa „Atalantom“ igrala u Srednjoevropskom kupu, koji je i osvojila u sezoni 1984/1985. godina. U Bugojno je bilo 2:0 za „Iskru“, a u Bergamu 1:0 za „Atalantu“.
Sa „Lokomotivom“ iz Moskve, u februaru 1973. godine, „Iskra“ je na Hendeku odigrala svoju prvu međunarodnu utakmicu. Moskovljani, koji su pobijedili sa 3:0, nakon toga, još nekoliko puta su gostovali u Bugojnu.
Šansu da se nađu u Ligi prvaka imaju i beogradska „Crvena zvezda“ i zagrebački „Dinamo“ , rivali „Iskre“ još iz Prve lige SFRJ.
U ovom trenutku, kada je „Iskra“ na samom dnu i prijeti joj nestanak sa nogometne scene, lijepo se prisjetiti kako je nekada igrala i sa dva sigurna i dva potencijalna učesnika najjačeg klupskog kontinentalnog takmičenja.
Za razliku od danas, bilo je to vrijeme kada je „Iskra“, kao jedan od simbola i zaštitnih znakova Bugojna, sijala punim sjajem.
Obrad Kisić