Obrad Kisić: Sjećanje na Radnički univerzitet
Kada je, početkom 1967. godine, u Bugojnu osnovan Radnički univerzitet, s ciljem obrazovanja odraslih osoba, mnogi su sumnjičavo vrtili glavom. Bilo im je neshvatljivo da će se u jednom malom gradu, kao što je Bugojno, vanredno školovati lica za različite stepene stručne spreme.
Već prvih jesenjih dana, te 1967. godine, nakon formiranja večernje osnovne škole, sve sumnje su nestale. Škola je imala po jedno odjeljenje od petog do osmog razreda, sa blizu 150 učenika. Bilo je tu raznih generacija, od onih koji su tek postali punoljetni, pa do osoba koje su duboko zagazile u petu deceniju života.
Svi oni, iz raznih razloga, nisu uspjeli okončati osmogodišnje školovanje, pa im je bila pružena mogućnost da to ucine vanrednim putem.
Školovanje je bilo besplatno. Nastavni kadar činili su prosvjetari iz Bugojna, honorarno angažovani na ovom poslu. Tokom jedne školske godine, kroz ovakav vid obrazovanja, polaznici su mogli završiti dva razreda.
Ispiti su se polagali sredinom januara i juna. Škola je imala utvrđene norme i kriterije rada. Neki od onih koji ne bi uspjeli položiti ispit, ponovili bi razred, ali je bilo i onih koji su odustajali već nakon prvog neuspjeha.
Sve se odvijalo uz odobrenje Pedagoškog zavoda Zenica i uz nadzor prosvjetnog inspektora Općine Bugojno.
Radnički univerzitet je ubrzo proširio ponudu obrazovanja odraslih, što je privuklo pažnju i stanovnika susjednih gradova.
U kratkom vremenskom periodu, svoja odjeljenja otvorili su Srednja upravna škola Split, Viša ekonomsko-komercijalna škola Banja Luka i Poslovna škola za organizaciju rada Novi Sad.
Radnim danima nastava se odvijala u večernjim satima, ali najveći dio predavanja obavio bi se, ipak, u danima vikenda.
Nastavni programi bili su kao i za redovne učenike i studente, sa visoko podignutom ljestvicom znanja. Ovakav način školovanja, iako je bio organizovan u mjestu stanovanja i nije iziskivao veće materijalne troškove, bio je izuzetno zahtjevan. Tražio je mnogo truda i odricanja, pa su mnogi znali odustati još na samom početku.
Pri Radničkom univerzitetu, 1969. godine, radilo je i istureno odjeljenje završnog razreda Srednje zanatske skole „Branko Lazić” Sarajevo, u kojem su se školovali kadrovi za uslužne zanate. Kasnije su im se priključili i učenici koji su osposobljavani za posao trgovca, a prethodno su se školovali u Sarajevu ili Banjoj Luci.
U ovoj ustanovi često su organizovani kursevi za daktilografa, tada izuzetno traženog zanimanja u administraciji, koje je uspješno završilo nekoliko stotina žena.
Radnički univerzitet Bugojno, koji radio u periodu 1967-1977. godina, nalazio se u današnjoj Bosanskoj ulici, u blizini tadašnje zgrade Osnovne škole „Stipo Đerek“.
Zgrada ove ustanove srušena je odmah nakon njenog zatvaranja. I pored mnogo truda, nisam uspio pronaći neku njenu fotografiju.
Ipak, ostale su uspomene, koje sam pretočio na papir, kako su se prije pola stoljeća i više školovali stanovnici našeg grada, što je, pokazalo se u praksi, dalo dobre rezultate.
Obrad Kisić