Obrad Kisić: IZ HISTORIJE BUGOJANSKOG NOGOMETA-SJEĆANJE NA „RADNIČKI“
Uz Nogometni klub Iskra, koji ove godine obilježava veliki jubilej – 70 godina od osnivanja, u Bugojnu je, svojevremeno, egzistirao još jedan klub. Riječ je o Radničkom, koji je bio pod patronatom preduzeća „Slavko Rodić“, a koje je pune četiri decenije, do 1991. godine, bilo nosilac privrednog razvoja bugojanske općine.
Klub je osnovan 1953. godine, a igralište je imao iznad naselja Kolonija. Punih šest godina, sa dosta uspjeha, takmičio se u Zeničkoj zoni. Najveće rivale imao je u klubovima iz susjednih gradova, Radniku iz Donjeg Vakufa i Slogi iz Gornjeg Vakufa. Iskra je bila u rangu više, pa nekog lokalnog rivaliteta nije ni bilo. Samo jednu godinu, nakon Iskrinog rezultatskog posrtanja, dva kluba su se u istoj ligi borila za bodove. Iskra i Radnički su najčešće odmjeravali snage u prijateljskim utakmicama, tokom zimskih i ljetnih priprema.
Iako je Radnički imao sigurnije izvore finansiranja, nego Iskra, klub se, na žalost mnogobrojnih poklonika nogometne igre u našem gradu, ugasio 1959. godine. Lokalna vlast je bila mišljenja da su dva kluba za jedan mali grad, kakav je u to vrijeme bilo Bugojno, mnogo. Došlo je do njihove fuzije, i novi naziv kluba je bio Nogometni klub „Bugojno“, da bi ubrzo bilo vraćeno staro ime Iskra. Prilikom spajanja dva kluba, Milan Vitas i Šime Kolovrat su bili jedini igrači koji su iz Radničkog prešli u Iskru.
O Radničkom nije ostalo mnogo toga zapisanog. Ipak, iz razgovora koje sam ranije vodio sa nekim od njegovih bivših igrača, od kojih većina nije među nama, uspio sam dosta toga saznati. Ovim tekstom želim sačuvati sjećanje na jedan klub, koji je kratko djelovao, ali je uspio ostaviti trag u razvoju bugojanskog nogometa.
Zahvaljujući Dževadu Tankoviću, nekadašnjem nogometašu Iskre, uspio sam dobiti fotografiju Radničkog iz sezone 1955/1956. godine, na kojoj se nalazi njegov otac Ago, koji je prije Radničkog branio boje Iskre. Dres Iskre je nosio i Dževadov brat Sead, a stopama očeva su krenuli i njihovi sinovi. Da se radi o pravoj sportskoj porodici, najbolje ilustruje podatak da je i njihov dedo Avdo, još prije Drugog svjetskog rata, igrao za jedan od bugojanskih nogometnih klubova.
Na fotografiji, s lijeva na desno stoje: Stipo Goreta, Đuka Marić, David Brčić, Momčilo Đukić, Sulejman Robović, Ago Tanković, Josip Barišić, Svetomir Marković, Salko Nuhefendić, Vladimir Kalaba i Ranko Maravić.
Obrad Kisić