NK Iskra: Ko je kriv za krah bugojanskog nogometa
Iskra je godinama, decenijama davala vrsne igrače, a danas je klub doveden na rub provalije.
Sedamdesetih godina nogometaši bugojanske Iskre bili su na izuzetnoj cijeni. Bilo je ih u svim klubovima velike četvorke. Neki su postali vrsni igrači, reprezentativci… I osamdeseth Iskra je „hranila“ klubove velike četvorke. Miralem Zjajo posvađao je Zvezdu i Dinamo. Mogao je birati klub u Evropi. Nešto kasnije Vlatko Glavaš i Tomislav Piplica iz Bugojna će nagovjestiti zapažene inostrane karijere. I Glavašu i Piplicu put je odveo u Bundes ligu, gdje su u Fortuni, odnosno u Kotbusu stekli statud legendi. I Vlatko i Tomo nosili su dres BiH, Glavaš je u dva mandata bio uz Baku Sliškovića, a Piplica je član stručnog štaba Safeta Sušića, sa kojim će voditi Zmajeve u Brazilu.
Bugojanski nogometni izlog nije presušio ni u najtežim ratnim i poratnim godinama. Što potvrđuju super talentovana braća Ermin i Asim Zec, te Mehmed Alispahić, ponajbolji igrač hrvatskog prvoligaša Rijeke. Nažalost oni su posljednji izdanci kluba koji je nekad u omladinskoj školi okupljalo više od 600 djece u svim dobnim uzrastima. Stadion Jaklić proteklih godina bio je okupljalište, regrutni centar za nogometne talente. I Iskra je prije nekoliko godina bila stabilan prvoligaš, na dobrom putu da se izgrađuje u svim segmentima.
Nažalost, pojedincima što zbog politike, što zbog jeftinog popularizma, ali i želje da se preko nekad respektivnog kluba izgradi kakva, takva biografija, Iskra je dotakla dno.
Klub je poput bolesnika na infuziji, kojem se broje sati. Umjesto da igra na Koševu, Grbavici, Zenici, Banja Luci, Mostaru, Iskra će iduće godine, ako se i zato nađu sredstva i hrabri, ozbiljni poslovni ljudi igrati u Drugoj ligi. Potrošen je Vlatko Glavaš, nogometni ambasador Bugojna, proslavljeni bh. reprezentativac koji je poturio svoja leđa, založio svoju reputaciju, svjesno ili ne pristao da spasi nemoguće. Neko ga je očito iskoristio i ostao u hladovini, barem za sada sakrivan od javnosti.
Gdje su sada oni „spasioci“, kritičari koji su učinili sve da iz kluba otjeraju sposobne, ugledne, ljude sa vizijom. One ljude koji su pravili klub, kojeg je na gostovanjima više gledalo, nego na domaćim utakmicama. Koji su imali u omladinskoj školi više dječaka, nego kompletan SBK.
Kakva je uloga sportskog Saveza Bugojna, da li je grad smio dozvoliti krah, gdje su sada oni što su punih usta o Iskri pjevali predizborne pjesme i na lažnim obećanjima dobijali glasove i izbore. Oni bi trebali položiti račune, dok se još ima, ako postoji nada u spas.
Danas je Bugojno i stadion Jaklić slijepa nogometna ulica, koji su pojedinci napravili idealnim mjestom za narkomane.
Marković i Stojić
Vlatko Marković, Bugojanac jedan od najuspješnijih predsjednika HNS sve do svoje smrti molio je prijatelje da pomognu Iskri. Vlatko nije bilo ko, već čovjek sa respektibilnom igračkom i trenerskom karijerom. Iskra je dala između ostalih i Ranka Stojića, nekada čuvenog golmana Partizana i reprezentativca Jugoslavije. Ali i desetine drugih vrsnih nogometnih majstora, trenera, sportskih radnika… Zbog svih tih Iskra se mora spasiti, a oni koji su doveli klub do dna bi trebali odgovarati.
Preuzeto: R.S./Avazov Sport