Melisa Mekić: Gluma je ono čime se želim baviti tokom cijelog života
Melisa Mekić ima 16 godina, ide u drugi razred Gimnazije Bugojno, odlična je učenica.
-Moja ljubav prema teatru je počela još prije nego što sam krenula u osnovnu školu. Sjećam se dobro da sam sa malom školom imala neku priredbu u kojoj sam glumila zubara, tada je to sve bilo više komično ali je ipak bio prvi znak za daljna dešavanja koja će se desiti u mome životu. Naravno, nije mi odmah došla ta misao u glavu da ja ovo volim ,da se meni gluma sviđa i da ja postajem glumica. Realno gledajući trebalo je proći još vremena do trenutka kada sam se riješila svih dilema i odlučila uključiti u Dječiju scenu teatra Fedre Bugojno. Ni tada nisam previše razmišljala o svemu tome zato što mi je teatar bio kao neka usputna aktivnost. Sa Dječijom scenom sam odradila niz predstava ,a pored toga i veliki niz performansa ,promocija, projekcija itd. ..Ključni momenat, tj kada se inače desi čovjeku da mu u glavi klikne nešto ,bio je na radionici tkzv Časa u teatru ,kada sam glumila zlostavljanu djevojčicu i kada sam prvi put dobila priliku za inetarkciju sa publikom. Jednostavno sam to osjetila kada sam kročila van scene, među sve te ljude i pustila da me vode emocije moga lika. Koliko god sam se ranije uživljavala u uloge i pokušavala se ponašati što prirodnije ,ipak znam da je to bio ključni momenat zato što je bilo i suza i suosjećanja sa svom zlostavljanom djecom i velikih dilema, tipa kome se obratiti u slučajevima tog tipa ,itd…Nakon toga sam shvatila koliko mogu pružiti i publici ali i osobi koja to sve predvodi ,na kraju krajeva i samoj sebi zato što me to čini najsretnijom osobom na svijetu. U sljedećem periodu sam nastavila to sve raditi sa jos većom ljubavlju, nizala su se gostovanja na BHRT-u,OBN-u, FTV-u, itd…Sjećam se da sam prije nekoliko godina od strane UNICEF-a dobila priliku da režiram kratkometražni film ,bilo koje tematike, ja sam naravno izabrala da time jos više iskažem ljubav prema daskama koje život znače. Najveći boom nakon toga se desio na projektu BuJaMo. Zaista ne mogu opisati koliko je u tome svemu bilo mojih uloženih emocija ,prema svim tim ljudima koji su bili uključeni , nešto najposebnije što mi se ikada desilo u životu, mladi iz tri gada su zajedno glumili ,družili se, pričali svoje životne priče, zbližavali se, a sada se nadamo da će se naše druženje nastaviti i u narednom periodu. Ne mogu da ne spomenem i dramske minijature Gimnazije Bugojno, gdje sam također za svoju glumu dobila brojne pohvale, jedva čekam i ove godine ,ovaj put sam malo i bojažljivo kročila u scenarističke vode, nadam se da će se publici svidjeti. U svim tim dešavanjima koja su meni prolazila brzinom svjetlosti ,a trajala su sve te godine ja sam shvatila da zaista gluma jeste ono čime se želim baviti do kraja svoga života. Sada sam uključena u dvije glumačke ekipe ,Omladinsku scenu Teatra Fedra Fugojno i Dječije pozorište Eko Art.Razlog toga je što želim dobiti što više znanja po pitanju glumačkih vještina te da jednostavno unaprijedim svoj talenat bez obzira na to kako se pozorište zove. Pored toga želim da i publici pružim sto veću zainteresiranost jer oni su ti zbog kojih ova cijeli priča počinje i nastavlja se,a nastavlja se, nadam se i na Akademiji scenskih umjetnosti.
Hvala Melisi na razgovoru, želimo joj mnogo sreće u nastavku glumačke karijere.