Komentar na predavanje Milorada Dodika studentima FPN
MOJ KOMENTAR NA PREDAVANJE MILORADA DODIKA STUDENTIMA FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U BEOGRADU na temu „20 godina posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma“ .
Obzirom da su mediji u BiH već odavno postali izvor neiscrpnih političkih tema, crne hronike i svjetskog crnila u suštini, pokušavajući da mislim pozitivno, izbjegavam druženje sa ovakvim vrstama vijesti. Znači, trudim se da TV i kompjuter držim što manje upaljenim.
Međutim, desi se ponekad da slučajno zalutam i nabasam na nešto sto me onako „na prvu“ zainteresuje.
Danas me je zainteresovala vijest o posjeti predsjednika RS Milorada Dodika R Srbiji, odnosno Beogradu. Vijest ne bi bilo toliko interesantna da nisam vidio da je održao i predavanje za studente na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Dotični i je i sam diplomant navedenog fakulteta.
Tokom svog predavanje, govorio je sve ono sto ponavlja sve ove godine (referendum, „očuvanje izvornog Dejtona“, stabilnost RS, kritikovanje međunarodne zajednice bla bla itd) da bi na kraju „ispalio“ i nešto sto me jako potreslo.
Parafrazirati ću dotičnog koji se osvrnuo i na po njemu tzv“genocid u Srebrenici“ gdje kaže da cifra od 8.000 ubijenih ljudi u Srebrenici nije tačna. Pogledajte, nastavlja Dodik, pa oni su za 20 godina uspjeli tek da pronađu i ukopaju nešto oko 4.000 ljudi.
Pošto nisu našli ostalih 4.000, mislim da trebamo angažovati međunarodne eksperte da vidimo koliko je to tamo ljudi pobijeno za 3 dana!
Milorad Dodik, čovjek koji je zarad ostanka na vlasti jos jedanput u sred Beograda zaigrao na sigurnu kartu nacionalizma, ovog puta je zaista dodirnuo moralno i svako drugo dno.
Manupulišući brojem svirepo i mučki ubijenih Bošnjaka, „omladini Srbiji“ i prisutnim medijima je jasno poručio da to što su uradili pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojnih i legalnih formacija iz Srbije, nije ni izbliza onako crno kako to pričaju drugi.
Ono što im nije rekao je da se svaki dan pronalaze i otkopavaju nove masovne grobnice i ekshumiraju tijela svirepo ubijenih Bošnjaka. Zaboravio je spomenuti i to da su kosti ubijenih tokom svih ovih 20 godina radi težeg pronalaženje i prikrivanja vješto prebacivane iz jedne u drugu masovnu grobnicu. Nije im spomenuo ubijene u Prijedoru, Kozarcu, Zvorniku, Višegradu, Foči…
Za njega rijec „GENOCID“ je pretjerana da se opiše srebrenički pakao, barem dok ne proradi savjest jos nekom katilu Vojske RS koji će zbog „grižnje savjesti“, noćnih mora i nesanica odati lokacije masovnih grobnica preostalih 4.000 Bošnjačkih kostiju.
„Mladi Srbije i Republike Srpske ne treba da se stide kostiju ubijenih žena i djeca.“
Ja kažem, jadna je omladina koju odgaja ovakav čovjek i ovakva ideja.
Ako su mladi budućnost svake zemlje, a trebalo bih da jesu, onda neka nam se Bog svima bude na pomoći kada dođe do ponovne najezde „malih Dodika“ sa obe strane Drine.
(Piše Adis Čaušević)