JUDINO DRVO, STABLO LJUBAVI, piše Orhana Burek, profesor biologije u Gimnaziji Bugojno
Stablo ljubavi ili Judino drvo je jedino drvo koje se nalazi u našem gradu i raste u parku ispred Bugojanske Gimnazije. Ovih dana je procvjetalo i ukrasilo ulicu Zlatnih ljiljana u našem gradu a mnogi prolaznici su napravili prelijepe fotografije. Pogled i prizor koji trenutno dočarava je zaslužio da se nešto i napiše o ovom stablu, zato iznosim slijedeće.
Judino drvo, latinski naziv Cercis siliquastrum je navodno dobilo ime po legendi. Legenda kaže da je Juda nakon svoje izdaje Isusa pokušao da se objesi o granu svog stabla. Mada se predpostavlja da je ova biljka donesena iz Judeje, pa otuda i naziv. Ipak, ovo drvo italijani i španci nazivaju „stablo ljubavi“, zbog same boje cvjetova i srcolikog oblika listova. Prirodno je rasprostranjen u južnoj Evropi i zapadnoj Aziji. Dokazano je da je ovo drvo jedno od najstarijih na planeti. Raste kao žbun ili nisko drvo, mada može dostići visinu i do 12 metara.
Brzina rasta je srednjeg inteziteta, ali ukoliko joj uslovi odgovaraju može biti brzorastučeg inteziteta. Judino drvo je dekorisana vrsta i nerijetko se kod nas sadi u parkovima. Mada je moguće saditi je i u saksijama, za dekoraciju vrta ili balkona.
Judino drvo je listopadna vrsta drveta koja pripada porodici mahunarki. Osnovna karakteristika ove biljke je da cvjetovi ne izbijaju iz tanjih grana, nego iz stabla i to prije formiranja listova. Cvjetanje se javlja nakon pete godine, a sam cvijet počinje krajem aprila i početkom maja. Cvijet je mirisan i u obliku grozda, može biti tamne roze, ljubičaste i bijele boje. Cvjetovi su uglavnom krupni dugi oko 2 cm. Oni se večinom javljaju na prošlogodišnjim granama, ali nije isključeno da cvijetaju i stare grane.
Listovi su srcolikog oblika, širina od 9-15 cm i tamnozelene boje. Razvijaju se u maju a opadaju u novembru.
Plod je svijetlo-smeđa mahuna koja sazrijeva u jesen a ostaje na stablu zimi, sve do početka proljeća. Dužina mahune je oko 10 cm u kojoj su smještene od 6 do 10 sjemenki elipsastog oblika. Ima veoma dobro razvijen i snažan korijen, koji se može duboko ukorijeniti i u krečnjačkim kamenjarima. Boja kore je crvenkasta ili sivo-crna, veoma tanka i sitno ispucala. Kod mladih grana je sjajna i crveno-smeđe boje. Postoje više vrsta (sorta) ove biljke. neke od njih su:
Cercis siliquastrum alba, Cercis canadensis, Cercis chinensis, Cercis mexicana.
Uzgoj i njega, Održavanje ove vrste biljke je relativno lako. Judino drvo uglavnom uspijeva na sunčanim i toplim prostorima. Cvjetanje je veće ako je prethodno ljeto bilo toplo i dugo, a manje ukoliko je bilo dosta padavina. Ne voli prevlažna i teška tla, pa joj je potrebno vrlo malo zalijevanja. Zbog ovih karakteristika veoma dobro podnosi sušne periode.
Održavanje: Odrezivanje nije neophodno, osim u slučaju da je potrebno odstraniti odumrle grane. Naravno, ukoliko ne želite visoko drvo ili ste više za žbunastu varijantu možete rast kontrolisati na ovaj način.
Razmnožavanje: Judino drvo se razmnožava iz sjemena ili poluzeleni reznica. Sjemenke imaju jako tvrdu sjemenjaču, pa ih je dobro malo isturpijati prije sjetve. Najbolje je sjeme sijati čim sazri, potopiti u mlaku ili vruću vodu i ostaviti da stoje oko 24 sata. Nakon što se posije ostavi se u hladniju prostoriju i nakon tri mjeseca se može presaditi. Sadnice se presađuju u zasebne saksije i čuvaju u plasteniku, odnosno na toplom mjestu. Za stalno mjesto je najbolje sijati u kasno proljeće kada prođe opasnost od kasnih mrazeva.
Ukoliko se biljka sadi iz reznica, najbolje je uzeti poluzelene reznice u julu ili avgustu i posaditi u rastresitu zemlju. U ovom periodu je važno zemlju održavati vlažnom i toplom.
Bugojno, 09.05.2018. godine prof. Orhana Burek