Intervju sa mladim glumcem Senadom Milanovićem
Senad Milanović je nedavno diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Banjoj Luci. Za Senada možemo reći da je istinski dijete FEDRE, što zbog činjenice da je od malih nogu kročio na scenu našeg Teatra, a i zbog činjenice da je sin Senade i Nedžada Milanovića koji godinama učestvuju i doprinose radu Teatra FEDRA. Imao sam priliku da gledam tvoju diplomsku predstavu „Trg ratnika“, koju si odigrao prije sedam dana. Svečani trenutak ispunjen emocijama i ponosom. Kakve te emocije prožimaju poslije završene akademije?
Moram priznati da još nisam posložio emocije. Sve je to bilo prije nekih sedam dana. Sam studij na Akademiji je iziskivao trud i napor, ali ono što je u svemu tome dobro jeste to da radiš na sebi, kopaš po sebi. To su, zapravo, neke stvari koje su najzanimljivije, pored toga učiš zanat, kako se radi radnja, kako se vjeruje u okolnosti, ali kažem, ono što je najinteresantnije je istraživanje vlastite unutrašnjosti. Kako sva ta iskustva koja si doživljavao ranije pretočiti na scenu. Te četiri godine su, zapravo, upoznavanje samog sebe, pogotovo na prvoj godini glume gdje svaku situaciju koju radiš igraš samoga sebe. Tako radiš na sebi, upoznaješ svoje nedostatke i onda ih kroz rad ostale godine ispravljaš.
Kada je u pitanju naš Festival, pošto si upoznat sa njegovim radom, reci nam neko svoje generalno mišljenje, sada kao profesionalni glumac?
O Festivalu sve najbolje. Drago mi je, kako godine prolaze, što se u njegov rad uključuje sve više mladih ljudi, što nam daje nadu da će on još dugo trajati. Sviđa mi se što stariji sve više i više daju prostora mladim ljudima. Pohvalio bih okrugle stolove, mislim da su ovo najbolji okrugli stolovi na kojima sam bio, a bio sam i na nekim profesionalnim festivalima. Nigdje nisu tako otvoreni i konstruktivni razgovori, kao ovdje kod nas. Žiri, zaista, ukazuje na nedostatke, jer mislim da o nedostacima treba pričati. Pozorište je živa materija, ne možeš dati kritiku filmskom reditelju u smislu da je on ne može ispraviti, dok pozorišnom čovjeku možeš, zato što je može popraviti. Uvijek se nešto može doraditi.
Kakvi su tvoji planovi i na čemu trenutno radiš?
Igram u dvije predstave Studentskog pozorišta „Vlado Zeljković“, a to su „Kralj Ibi“ i „Plava ptica“. Također, igram jednu predstavu ispred UDAS-a, radimo „Slučajna smrt jednog anarhiste“. Igram i u Dječijem pozorištu. Imam svoju monodramu „Iz tri ugla“, te u Gradskom pozorištu Jazavac „Vitez iz Vilsonove“. Ovih dana sam počeo sa novim projektom u saradnji sa Željkom Miloševićem iz Trebinja, a radi se o predstavi „Toksini“. Ono što mi je najvažnije je to da imam posla i da radim, jer mislim da je to jako bitno za mladog, tek diplomiranog glumca.
(Fedra)