Intervju sa članom Stručnog žirija 46. Teatarskog festivala FEDRA 2018.
Enes Salković, mladi, šarmantni glumac Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice je ovogodišnji član Stručnog žirija našeg Festivala. Prvi put ste sa druge strane „rampe“ na jednom Festivalu, pa nam recite kako se snalazite u toj ulozi?
Kada sam dobio poziv da budem član Stručnog žirija na Festivalu FEDRA bilo mi je nevjerovatno drago, pošteno, zaista cijenim ovaj Festival. Gostovao sam ovdje u teatru sa nekim predstavama ranije. Mislio sam da kao član žirija trebam samo da gledam predstave i ocjenjujem, ali sam saznao da moram i nešto da govorim o predstavama, pred nekim audiotrijem na okruglim stolom. Kada sam vidio na okruglom stolu koliko ima ljudi, stvarno sam imao tremu. Po prvi put je da sam sa druge strane, da govorim o predstavi, da iznosim svoje utiske i impresije. Moram priznati da mi je čast i ogromna odgovornost što imam priliku da sam ja taj koji ukazuje na eventualne greške koje su neizbježne u svakoj predstavi. Odgovornost je naći način kako da se to kaže, ipak su to amateri, ali u najpozitivnijem smislu te riječi. Iz noći u noć sam opušteniji, imam osjećaj da mi to fino ide, uživam u ovim razgovorima, ljudi su opušteni, susretljivi, željni razgovora, željni dijaloga, i to je definitvno najpozitivnija stvar. Mogu slobodno reći da je ovo jedan od najozbiljnijih festivala na kojima sam ja učestvovao, iako sam bio na velikom broj festivala u Bosni i Hercegovini i regionu. Svaka čast organizatorima na maksimalnoj odgovornosti i profesionalo organizovanom Festivalu.
Iz ugla profesionalca, koliko ste generalno zadovoljni predstavama koje gledate na ovogodišnjem Festivalu?
Moram priznati da se stidim nepoznavanja amaterske scene u Bosni i Hercegovini. Ima tu, naravno, moje krivice, ali ima tu i odgovornosti svih nas. Najviše je profesionalnih pozorišta i profesionalnih institucija koje su same sebi dovoljne i koje smatraju da je to što one rade nivo stvari kojih trebaju svi da se drže, a pri tom se zaboravlja da bez amaterizma ne možemo imati ni kvalitetan profesionalni teatar.
Mislim, možemo, ali to je već neka druga tema, na kojem je nivou današnji profesionalni teatar u Bosni i Hercegovini. Ovo je za svaku pohvalu i nagradu. Svi ti profesionalni teatri i festivali bi trebali doći ovdje na jedan sedmodnevni seminar, da učestvuju sedam dana, da budu gosti Festivala, te da vide na koji način i kako treba organizovati festival ove vrste. Za mene je ovo, jednostavno, jedno otkrovenje amaterskog teatarskog horizonta. Zaista nisam znao da je amaterizam u Bosni i Hercegovini tako jak. Radio sam prije sa amaterima, ali očigledno nisam pridavao dovoljno pažnje i nisam amaterizam shvatao tako ozbiljno. Ovo iskustvo me osvijestilo i obavezuje me da to što sam ovdje doživio prenesem svojim kolegama, koliko su ove predstave iskrene, kvalitetne i istinite. Čini me sretnim, kao profesionalnog glumca, da tamo, u nekom malom mjestu postoji amaterska družina, da postoji neko ko voli pozorište i trudi se da napravi predstavu, jednostavno, iskreno i od srca. Ljudi se igraju, i stvaraju zaista kvalitetne predstave.
Da se na kraju osvrnemo na tvoj profesionalni rad, šta trenutno radiš i kakvi su planovi?
Trenutno u Bosanskom narodnom pozorištu imamo ljetnu pauzu od nekih 15-20 dana. Poslije toga ide premijera predstave „Bure baruta“, snimam i kratki igrani film. Uglavnom, poslije ovoga Festivala ću još malo da odmorim, a onda idemo u nove radne pobjede. Iskreno se radujem početku nove sezone, jer u planu imamo nekoliko zaista dobrih predstava.