Doktor Karabeg: Na estetsku operaciju dolaze i političari, šokantan zahtjev muža koji se razvodio
Specijalista opće, rekonstruktivne i plastične hirurgije, predsjednik Udruženja plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih hirurga u BiH, jedini član Američke akademije plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih hirurga sa ovih prostora, član svjetskog udruženja ISAPS-a, evropskog ESPRAS-a, te Evropskog udruženja rinoplastičara (RSE)…
Zbog svega nabrojanog mnogi prof. dr. Reufa Karabega doživljavaju kao ambasadora plastične i rekonstruktivne hirurgije u našoj zemlji.
– Vodim se tim da pojedinac može promijeniti sliku svijeta u oblasti kojom se bavi. Titule su svojevrsna kruna mog dugogodišnjeg istrajnog rada, insistiranja na kvaliteti i konstantnom napredovanju. Sretan sam što kroz ova udruženja imam priliku da promijenim sliku svjetskih autoriteta o bosanskohercegovačkoj medicini uopće, a naročito plastično -rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji – kaže Karabeg na početku razgovora za Coolstyle.
Predavač ste i na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu u Sarajevu.
– Od 1995. radim sa studentima, počevši kao asistent, potom kao viši asistent, docent, a sada radim i kao vanredni profesor. Ovo je poglavlje moje misije i vizije u transferu znanja i kao takvo nosi puno emocija i zadovoljstva.
Gdje se mi uopće možemo svrstati u svijetu, kada je riječ o plastičnoj, rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji? Šta smo do sada postigli, a na čemu moramo još raditi?
– Sarajevo je još prije devedesetih godina prošlog stoljeća bio prepoznatljiv i cijenjen centar za hirurgiju. Nakon Ljubljane, imali smo najreprezentativniju kliniku na prostoru bivše zajedničke države. Borimo se da taj rejting svakim danom podižemo postignutim rezultatima. Govorim kao predsjednik Udruženja. Što se same struke tiče, postigli smo maksimum u datim uvjetima. Ponosan sam na činjenicu da sam bio predsjednik ispitne komisije za 13 specijalista plastične hirurgije iz cijele BiH, ali i dvoje izvan BiH. U mnogim segmentima smo ravnopravni s regionom. Što se tiče evropskih i svjetskih standarda, tu možemo samo govoriti o pojedincima. Na svakom je plastično-rekontruktivnom hirurgu obaveza da stalno bude ukorak sa najnovijim svjetskim trendovima.
Medicina napreduje iz dana u dan. Šta po Vašem mišljenju, možemo očekivati konkretno na polju ove hirurgije za, primjera radi, desetak godina?
– Možemo očekivati velike napretke u tehnikama, implantacionim materijalima, opremi… Možda uzgajanje ili kloniranje nekih dijelova tijela koje sada moramo autotransplantirati sa tijela pacijenta. Medicina i hirurgija konstantno napreduju. Moraju se stalno nadopunjavati vlastita znanja.
Vjerovatno ste zato redovni na većini kongresa plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih hirurga, te na ostalim događanjima u Evropi i svijetu, kada je riječ o ovoj oblasti. Veliki Kongresi održani su u Sarajevu, ali posjećujete i svjetske.
– Kongresi su prilika za teorijska saznanja u kombinaciji sa praktičnim primjerima, work shopovima, radionicama, ali i izvanredna prilika za stvaranje novih kontakata, razmjenu iskustava i “networking,” što je hit u svijetu. U Sarajevu su održana tri velika kongresa i više simpozija pod patronatom UPREBiH.
– Tek ste se vratili sa Simpozija plastičnih, rekonstruktivnih i estetskih hirurga, koji je održan u Istanbulu.
– Na kongresu je bilo 350 kolega sa svih kontinenata, gdje je urađeno i 10 operacija “uživo.” Kongres je zaista bio impresivan. Nažalost, nije bilo kolega iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, a jedini iz BiH smo bili moja supruga prim. dr. Amela Karabeg, također estetski hirurg, i ja.
Estetske intervencije u svijetu postale su uobičajna stvar kojoj se više ne podvrgavaju samo poznate ličnosti, nego, da tako kažemo, i običan svijet. Ko sve dolazi u Polikliniku “Karabeg”?
– Svako ko želi i zna da može biti ljepši i ko je u finansijskoj mogućnosti, dolazi na operativni zahvat estetske hirugije. Dakle svi dolaze. Od zemljoradnika, do estradnih zvijezda.
Dolazi li neko od poznatih političara ili političarki iz BiH kako bi promijenio nešto na svom tijelu?
– Naravno! I oni su samo ljudi koji mogu imati svoje percepcije boljeg izgleda nego što jeste. Ukoliko je zahtjev realan, mi ga možemo ostvariti.
Kroz Vašu operacionu salu prošle su mnoge poznate ličnosti, od pjevačice Selme Bajrami, jedne od najpoznatijih influenserica na našim prostorima Hane Hadžiavdagić Tabaković, pjevača Semira Cerića Koketa… Pripremajući se za razgovor kontaktirali smo Hanu koja nam je kazala kako je prije 12 godina, među prvima u regionu, ugradila silikone u grudi sa kojima je i danas zadovoljna.
– Sve predrasude nestale su prije 15-tak godina, u čemu su najviše pomogle poznate ličnosti koje su javno progovorile o svojim estetskim zahvatima. Jedna od njih je i Hana Hadžiavdagić. Operirao sam dvije novinarke, sa dvije renomirane tv kuća iz BiH, koje su snimale emisiju za vrijeme zahvata i javno emitirale na tv-u. Jedna od njih je imala zajednički tv nastup sa mnom čak i na HRT-u. To jeste bila avangarda na našim prostorima. Jesam li ili nisam, to je moja intimna stvar o kojoj ne želim pričati – obično su riječi onih za koje je očigledno da su radili esteteki operativni zahvat.
Kakva je situacija u, primjera radi, susjednoj Hrvatskoj?
– I u Hrvatskoj rijetki priznaju da su se podrvgnuli uljepšavanju, poput Blanke Vlašić, Ivane Banfić ili Lejle Filipović, koje su javno kazale da su napravile estetski zahvat. Koliko se sjećam, Ivana i Lejla bile su među prvima koje su dopustile novinarima da fotografiraju njihove estetske operacije. Također, i Lana Klingor, Aleksandra Grdić i Anica Martinović -Kovač nikad nisu tajile da su povećale grudi. Nikolina Pišek priznala je da je plastični hirurg odbio njen zahtjev da korigira stražnjicu.
Je li veći broj žena ili muskaraca koji žele nešto promijeniti na svom tijelu?
– Odnos pacijenata žena i muškaraca, koji se odluče na estetski zahvat u BiH, je oko 70 posto (žene) naprema 30 posto, koliko otpada na muškarce.
Na koje zahvate žene najčešće dolaze, a na koje muškarci? Šta je to što najčešće žele promijeniti na svom tijelu?
– Tim kojim rukovodim u Poliklinici “Karabeg” kompetentan je da uradi sve operativne zahvate iz domena estetske hirurgije. Najčešće se, ipak, radi estetska hirurgija dojki i trbušnog zida, operacije nosa, te liposukcija kod žena. Kod muškaraca je to zatezanje lica, operacije nosa, odstojećih (klempavih) ušiju i smanjivanje “ženskih grudi,” tj. operacija ginekomastije.
Koliko godina imaju Vaši najmlađi pacijenti i šta je najtraženije u njihovom uzrastu?
– Najmlađi pacijent, ako izuzmemo rješavanje ožiljaka ili rascjepa nepca i usne, koji se rade sa tri do šest mjeseci starosti bebe, za estetsku operaciju imao sam pacijenta sa pet i po godina, a radili smo operaciju klempavih ušiju. To je ustvari i najbolji period za takvu vrstu zahvata, kako bi se izbjegle psihičke traume koje mogu nastati zbog zadirkivanja vršnjaka. Potom estetska operacija nosa sa 15 i po godina i povećanje grudi sa 17 i 18 godina.
Vjerujete li u to da estetska hirurgija može pomoći osobi da dobije samopouzdanje?
– Naravno! Osobe postaju sigurnije u sebe, veselije, prilagodljivije okolini, manje razdražljive. Postižu bolje rezultate u školi, na fakultetu i poslu. Vraća se samopouzdanje, želja i intencija vlastitom stilu.
U moru želja sa kojima se susrećete prije nego što uđete u operacionu salu, koja je najneobičnija koju ste do sada čula od pacijentice ili pacijenta? Možete li se sjetiti nekog čudnog zahtjeva za korekciju na tijelu?
– Bilo je toga puno, ali izdvojio bih supruga, koji je u fazi razvoda, želio da bivšoj supruzi odstranimo silikonske implantate u grudima, koje je on, kako je rekao, platio. Naravno, nismo to uradili. Ili žena, koja je na godišnjicu braka supruga htjela počastiti nevinošću, nakon tri poroda.
Koja bi bila Vaša poruka svima onima koji se žele podvrgnuti estetskoj operaciji?
– Radije bih prvo poslao poruku onima koji ne žele i sputavaju druge da urade operativne estetske zahvate. Nemojte gledati sa aspekta sebe (jer imam, primjera radi, lijepo formirane grudi), nego pokušajte se staviti u poziciju osobe koja to želi uraditi. Da li bih se ja odlučila/o na operativni zahvat da imam deformitet ili estetski nedostatak kao osoba koju odgovaram od toga? Naravno, svima bih sugerirao da prvo dobro razmisle, i čvrsto odluče šta žele, da se ne rukovode bilo čim osim rejtingom, brojem operacija, iskustvom, znanjem, postignućima na praktičnom i akademskom nivou hirurga kojem se prepuštaju u ruke.
Dugogodišnji ste ljekar (sada i koordinator medicinskog tima) FK “Sarajevo” i šef medicinskog tima Reprezentacije BiH u fudbalu. Posao je to koji zahtijeva detaljnu promišljenost, brzu ljekarsku intervenciju i preciznu tačnost u radu. Kad Vam je do sada bilo najteže, a kada ste bili najponosniji?
– S druge strane, najteže je kada se ne plasiramo na neko elitno takmičenje, a uvijek smo korak od cilja. Do sada sam najveći ponos osjetio, kada sam zagrljen sa kompletnim timom, slušao himnu BiH na legendarnom stadionu, “Marakana” u Rio da Janeirou, kada smo igrali utakmicu sa Argentinom na našem prvom velikom takmičenju. To je osjećaj kojeg ću pamtiti dok sam živ.
Ko brine o Vašem izgledu? Kako biste opisali Vaš stil oblačenja?
– Pokušavam da suprugu ne opterećujem u biranju košulje, kravate, odijela, pa sam biram garderobu. Volim miris koji pripada mom temperamentu. Pokušavam imati stil koji je baziran na onome što je lijepo i u čemu se osjećam ugodno, a ne da slijepo pratim trendove. Najdraže mi je čuti kolege i prijatelje iz okruženja kada kažu da uvijek imam interesantne cipele. Često mi se to desi, a to shvatam kao kompliment. Iz planiranog fonda više volim kupiti jednu lijepu i prikladnu stvar, pa makar malo i skuplju, nego više njih koje mi se manje sviđaju. Ali, kada su sa mnom, uglavnom upitam za savjet suprugu Amelu, kćerku Farah, a u zadnje vrijeme i sina Reja, koji su moji najdraži, ali i najveći kritičari. Rej se zna često šaliti sa mnom zbog stila koji je sigurno čudan njegovoj generaciji tinejdžera.