Estetske intervencije u svijetu postale su uobičajna stvar kojoj se više ne podvrgavaju samo poznate ličnosti, nego, da tako kažemo, i običan svijet. Ko sve dolazi u Polikliniku “Karabeg”? 

– Svako ko želi i zna da može biti ljepši i ko je u finansijskoj mogućnosti, dolazi na operativni zahvat estetske hirugije. Dakle svi dolaze. Od zemljoradnika, do estradnih zvijezda.

Dolazi li neko od poznatih političara ili političarki iz BiH kako bi promijenio nešto na svom tijelu?

– Naravno! I oni su samo ljudi koji mogu imati svoje percepcije boljeg izgleda nego što jeste. Ukoliko je zahtjev realan, mi ga možemo ostvariti.

Kroz Vašu operacionu salu prošle su mnoge poznate ličnosti, od pjevačice Selme Bajrami, jedne od najpoznatijih influenserica na našim prostorima Hane Hadžiavdagić Tabaković, pjevača Semira Cerića Koketa… Pripremajući se za razgovor kontaktirali smo Hanu koja nam je kazala kako je prije 12 godina, među prvima u regionu, ugradila silikone u grudi sa kojima je i danas zadovoljna.

– Sve predrasude nestale su prije 15-tak godina, u čemu su najviše pomogle poznate ličnosti koje su javno progovorile o svojim estetskim zahvatima. Jedna od njih je i Hana Hadžiavdagić. Operirao sam dvije novinarke, sa dvije renomirane tv kuća iz BiH, koje su snimale emisiju za vrijeme zahvata i javno emitirale na tv-u. Jedna od njih je imala zajednički tv nastup sa mnom čak i na HRT-u. To jeste bila avangarda na našim prostorima. Jesam li ili nisam, to je moja intimna stvar o kojoj ne želim pričati – obično su riječi onih za koje je očigledno da su radili esteteki operativni zahvat.

Kakva je situacija u, primjera radi, susjednoj Hrvatskoj?

– I u Hrvatskoj rijetki priznaju da su se podrvgnuli uljepšavanju, poput Blanke Vlašić, Ivane Banfić ili Lejle Filipović, koje su javno kazale da su napravile estetski zahvat. Koliko se sjećam, Ivana i Lejla bile su među prvima koje su dopustile novinarima da fotografiraju njihove estetske operacije. Također, i Lana Klingor, Aleksandra Grdić i Anica Martinović -Kovač nikad nisu tajile da su povećale grudi. Nikolina Pišek priznala je da je plastični hirurg odbio njen zahtjev da korigira stražnjicu.

Je li veći broj žena ili muskaraca koji žele nešto promijeniti na svom tijelu?

– Odnos pacijenata žena i muškaraca, koji se odluče na estetski zahvat u BiH, je oko 70 posto (žene) naprema 30 posto, koliko otpada na muškarce.

Na koje zahvate žene najčešće dolaze, a na koje muškarci? Šta je to što najčešće žele promijeniti na svom tijelu?

Najčešće se radi estetska hirurgija dojki i trbušnog zida, operacije nosa, te liposukcija kod žena

– Tim kojim rukovodim u Poliklinici “Karabeg” kompetentan je da uradi sve operativne zahvate iz domena estetske hirurgije. Najčešće se, ipak, radi estetska hirurgija dojki i trbušnog zida, operacije nosa, te liposukcija kod žena. Kod muškaraca je to zatezanje lica, operacije nosa, odstojećih (klempavih) ušiju i smanjivanje “ženskih grudi,” tj. operacija ginekomastije.

Koliko godina imaju Vaši najmlađi pacijenti i šta je najtraženije u njihovom uzrastu?

– Najmlađi pacijent, ako izuzmemo rješavanje ožiljaka ili rascjepa nepca i usne, koji se rade sa tri do šest mjeseci starosti bebe, za estetsku operaciju imao sam pacijenta sa pet i po godina, a radili smo operaciju klempavih ušiju. To je ustvari i najbolji period za takvu vrstu zahvata, kako bi se izbjegle psihičke traume koje mogu nastati zbog zadirkivanja vršnjaka. Potom estetska operacija nosa sa 15 i po godina i povećanje grudi sa 17 i 18 godina.

Vjerujete li u to da estetska hirurgija može pomoći osobi da dobije samopouzdanje?

– Naravno! Osobe postaju sigurnije u sebe, veselije, prilagodljivije okolini, manje razdražljive. Postižu bolje rezultate u školi, na fakultetu i poslu. Vraća se samopouzdanje, želja i intencija vlastitom stilu.

U moru želja sa kojima se susrećete prije nego što uđete u operacionu salu, koja je najneobičnija koju ste do sada čula od pacijentice ili pacijenta? Možete li se sjetiti nekog čudnog zahtjeva za korekciju na tijelu?

Kad se odlučite za estetski zahvat najvažnije je izabrati hirurga koji ima rejting, iza kojeg su broje uspješne operacije, iskustvo…

– Bilo je toga puno, ali izdvojio bih supruga, koji je u fazi razvoda, želio da bivšoj supruzi odstranimo silikonske implantate u grudima, koje je on, kako je rekao, platio. Naravno, nismo to uradili. Ili žena, koja je na godišnjicu braka supruga htjela počastiti nevinošću, nakon tri poroda.

Koja bi bila Vaša poruka svima onima koji se žele podvrgnuti estetskoj operaciji?

– Radije bih prvo poslao poruku onima koji ne žele i sputavaju druge da urade operativne estetske zahvate. Nemojte gledati sa aspekta sebe (jer imam, primjera radi, lijepo formirane grudi), nego pokušajte se staviti u poziciju osobe koja to želi uraditi. Da li bih se ja odlučila/o na operativni zahvat da imam deformitet ili estetski nedostatak kao osoba koju odgovaram od toga? Naravno, svima bih sugerirao da prvo dobro razmisle, i čvrsto odluče šta žele, da se ne rukovode bilo čim osim rejtingom, brojem operacija, iskustvom, znanjem, postignućima na praktičnom i akademskom nivou hirurga kojem se prepuštaju u ruke.

Dugogodišnji ste ljekar (sada i koordinator medicinskog tima) FK “Sarajevo” i šef medicinskog tima Reprezentacije BiH u fudbalu. Posao je to koji zahtijeva detaljnu promišljenost, brzu ljekarsku intervenciju i preciznu tačnost u radu. Kad Vam je do sada bilo najteže, a kada ste bili najponosniji?

– U djelićima sekunde morate u teškim uvjetima postaviti dijagnozu brzim pregledom, a pacijent je u kopačkama. Nema ultrazvuka, rentgena, CT-a, magnetne resonance, a ne smijete pogriješiti. Ne bih bio iskren kada bih rekao da mi je, kao jedinom ljekaru reprezentacije, bilo lako odgovoriti svim zahtjevima na Mundijalu u Brazilu. Svašta čovjeku prolazi kroz glavu, šta se sve može desiti, a šta onda. Danas sam sretan što se sve, bar što se tiče mog dijela posla, dobro završilo, i što nije bilo primjedbi od igrača i stručnog štaba na moju rad.

– S druge strane, najteže je kada se ne plasiramo na neko elitno takmičenje, a uvijek smo korak od cilja. Do sada sam najveći ponos osjetio, kada sam zagrljen sa kompletnim timom, slušao himnu BiH na legendarnom stadionu, “Marakana” u Rio da Janeirou, kada smo igrali utakmicu sa Argentinom na našem prvom velikom takmičenju. To je osjećaj kojeg ću pamtiti dok sam živ.

Karabeg sa suprugom Amelom, kćerkom Farah i sinom Rejom

Ko brine o Vašem izgledu? Kako biste opisali Vaš stil oblačenja?

– Pokušavam da suprugu ne opterećujem u biranju košulje, kravate, odijela, pa sam biram garderobu. Volim miris koji pripada mom temperamentu. Pokušavam imati stil koji je baziran na onome što je lijepo i u čemu se osjećam ugodno, a ne da slijepo pratim trendove. Najdraže mi je čuti kolege i prijatelje iz okruženja kada kažu da uvijek imam interesantne cipele. Često mi se to desi, a to shvatam kao kompliment. Iz planiranog fonda više volim kupiti jednu lijepu i prikladnu stvar, pa makar malo i skuplju, nego više njih koje mi se manje sviđaju. Ali, kada su sa mnom, uglavnom upitam za savjet suprugu Amelu, kćerku Farah, a u zadnje vrijeme i sina Reja, koji su moji najdraži, ali i najveći kritičari. Rej se zna često šaliti sa mnom zbog stila koji je sigurno čudan njegovoj generaciji tinejdžera.