Četrdeset osmo gnijezdo – Sto devedest četiri lastavice
Piše: Emina Basara
Miholjsko ljeto, treća klupa do prozora i gomila novih lica oko mene. Tako je nekako sve i počelo. Sa malom dozom straha u glasu svi smo se predstavljali trudeći da time osvojimo bar nekog s kim ćemo provoditi dane. Nerijetko smo dolazili pod stresom, nenaspavani ili umorni, ali svejedno smo se trudili da zbog nečeg što je svakako prolazno, ne upropastimo uspomenu koju će svako nositi, zvanu srednja škola. Od generacija koje su odlazile slušali smo nostalgične izjave i nikako nam nije bilo jasno zašto to govore. Pa pobogu, svi jedva čekamo otići.
***
Proljeće. Sve se budi samo se naše četverogodišnje druženje gasi. I tek sada nas hvata panika i tuga. Tek sada nas pogađaju riječi koje su dopirale do nas svake godine. Sada je svačija riječ bitna, svačiji osmijeh je lijep, svačijem dolasku se isto veselimo, svačiji problem postaje zajednički, svačiji odlazak jednako boli. Bojim se pitati šta i gdje ko planira upisati, jer će mi teško pasti odgovor ukoliko se on ne bude podudarao sa mojim. Osjećam kao da sve polako nestaje i da se ovaj osjećaj i trenutak neće moći ponoviti da još četrdeset osam života živim. I tek sada shvatam. Nigdje više ljubavi i čežnje nećete naći kao u rastanku. U biti rastanci samo još više spoje ljude, jer tada na vidjelo izađu svi razlozi zbog kojih se ne bi trebali rastati. Tada i nebitne stvari dobiju na važnosti i svaka sitnica se računa. Čudne smo biljke, mi, ljudi.
***
O rastancima se mnogo ne priča. O njima se šuti. Baš kao i o najvećim ljubavima. Neki ljudi ni ne slute koliko su ta dva pojma, ljubav i rastanak, povezani i slični.
***
Zato želim da iz ovog četrdeset i osmog gnijezda kojeg smo mi, kao sto devedest i četiri lastavice izgradili, odletimo u svoje toplije krajeve, ali da svakog proljeća nađemo put nazad. Da se svaki put vratimo jači i uspješniji, bolji nego što smo bili prošli put, jer je to bit svakog odlaženja.
Ne zaboravite. Četrdeset osmo gnijezdo. Sto devedest četiri lastavice. Ne zaboravite odakle je sve počelo.
BASARA EMINA