BUGOJNO PRIJE 33 GODINE – OTVORENA SPORTSKA DVORANA – Obrad Kisić
Piše: Obrad Kisić
Na današnji dan, 10. marta 1984. godine, svečano je otvorena sportska dvorana Kulturno-sportskog centra Bugojno. Njenim otvaranjem zaokružena je izgradnja Kulturno-sportskog centra, čiji su ostali dijelovi već bili u funkciji i čiju su izgradnju, kroz mjesni samodoprinos, finansirali zaposleni Bugojanci.
Premijernu utakmicu, na otvaranju sportske dvorane, odigrali su rukometaši domaće „Iskre“ i „Zagreba“, u okviru 12. kola Druge lige-Sjever. Ulaz je bio besplatan, a mnogo prije početka, tribine su bile ispunjene do posljednjeg mjesta. Mnogi su susret pratili sa stajanja, pa je u dvorani bilo preko 4000 gledalaca.
Nadahnuti sjajnom atmosferom, „Iskrini“ rukometaši slavili su pobjedu od 26:24. Mladi sastav „Zagreba“, koji je kasnije stigao do evropskog vrha i čiji su igrači dugo godina činili okosnicu reprezentacije Hrvatske, pomalo je bio zbunjen ambijentom. Kako su nakon utakmice pričali neki od gostujućih rukometaša, niko od njih ranije nije igrao u takvoj atmosferi. Osim rezultata, ostalo je zapisano da je prvi gol u novoizgrađenoj sportskoj dvorani postigao Zagrepčanin Ratko Tomljanović.
Ubrzo su, s ciljem podrške otvaranju sportske dvorane, prijateljsku utakmicu odigrali košarkaši „Bosne“ iz Sarajeva i „Jugoplastike“ iz Splita. Bio je to duel dva kluba iz tadašnjeg vrha jugoslovenske košarke „Bosne“, bivšeg prvaka Evrope i „Jugoplastike“, koja se kasnije okitila sa tri uzastopne evropske krune.
Prema svim kriterijima, sportska dvorana u našem gradu bila je među najljepšim i najfunkcionalnijim objektima ovakve vrste u BiH. Ispred nje su bile samo sarajevska „Skenderija“, banjalučki „Borik“ i tuzlanski „Mejdan“.
Sportska dvorana je odmah nakon otvaranja počela raditi punom parom. Pored bugojanskih, njene usluge su koristili i sportisti iz Jajca, Donjeg Vakufa, Gornjeg Vakufa, kasnije i iz Prozora, te povremeno rukometaši iz Travnika. Uvečer, od 21 sat, pa nadalje, bili su rezervisani plaćeni termin za mali nogomet, koji su rekreativci maksimalno koristili.
Osim sportskih, u dvorani su često znali biti upriličeni i drugi sadržaji, uglavnom koncerti pojedinih pjevača i muzičkih grupa. Brzo se pokazalo da je broj sjedećih mjesta nedovoljan, pa su sa obje strane postavljene dodatne montažne tribine, čime je broj povećan na blizu 4000.
Na pripreme u Bugojno počelo je dolaziti sve više ekipa, u prvom redu rukometnih. Između ostalih, ovdje su boravile reprezentacije SSSR, Švicarske , Japana, Katara i Vojna selekcija Egipta. U ljeto 1988. godine dio priprema obavili su i rukometaši „Metaloplastike“ iz Šapca, u to vrijeme jednog od najboljih klubova Evrope.
I muška rukometna reprezentacija „Jugoslavije“, te 1988. godine, bila je u Bugojnu, gdje se pripremala za Olimpijske igre u Seulu. Iako je većina igrača, pa i članova stručnog štaba, bila skeptična po pitanju Bugojna, odmah nakon smještaja u moderan hotel „Kalin“ i prvog treninga u sportskoj dvorani, sve sumnje su se brzo raspršile kao mjehur od sapunice.
Nakon što su najbolji jugoslovenski rukometaši uspješno obavili prvu fazu priprema u Bugojnu, selektor Abas Arslanagić je promijenio plan priprema . Odlučio je da se i drugi dio priprema, umjesto u Kranjskoj Gori, u Sloveniji, odradi u Bugojnu, gdje su postojali izvanredni uvjeti za rad. Da se zaista dobro radilo najbolja je potvrda bilo osvajanje bronzane medalje na Olimpijadi u Južnoj Koreji.
U godinama nakon rata, na sportskoj dvorani , ali i u njenoj samoj unutrašnjosti, izvedeni su sanacioni radovi. I dalje je ovaj objekat u funkciji sporta i sportista, ali u znatno manjem obimu nego ranije. Najveći problem je nezagrijavanje dvorane, u kojoj su aktivnosti u periodu decembar-april svedene na minimum. Tada su uvjeti za treninge i odigravanje utakmica pogodniji za hokejaše ili skijaše, nego za loptaške sportove.
Još prije devet godina uspostavljen je novi sistem grijanja u sportskoj dvorani, ali zbog neriješenog načina finansiranja još nije pušten u funkciju. Tek u posljednje vrijeme, na nekoj utakmici rukometaša ili košarkaša, grijanje se uključi na nekoliko sati, nakon što neki od sponzora plati troškove. Tada na plakatima za utakmicu bude naglašeno: „Obezbijeđeno grijanje“, kako bi došlo što više navijača.
Poseban događaj u ovoj dvorani od 2013. godine je turnir „Rukomet je moja budućnost“, koji se igra u organizaciji Rukometne asocijacije Katara. Učešće uzmu kadetske i juniorske selekcije nekoliko evropskih i azijskih zemalja. Ove godine mladi rukometaši će se okupiti sredinom aprila.
Jedini nedostatak ovog takmičenja, na koji organizatori ne mogu utjecati, leži u činjenicu da je Bugojno jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini koji nema hotel. Zbog toga se reprezentacije i službena lica moraju smjestiti na nekoliko drugih mjesta, u Bugojnu i susjednim gradovima. To je, uz neriješen problem grijanja, glavni razlog što se Bugojno ne može kandidovati za organizaciju neke utakmice, rukometne ili košarkaške reprezentacije naše zemlje, kao što su to već učinili neki manji gradovi, poput Konjica, Goražda i Cazina.
Iako 33. godišnjica otvaranja Sportske dvorane nije jubilarna, lijepo se podsjetiti na vrijeme kada smo bili ponosni što imamo reprezentativan objekat u gradu. Sada, 20 i više godina nakon rata, taj objekat zaslužuje bolji tretman, kako u zimskim mjesecima, radi nedostatka grijanja, ne bi zjapio prazan. Zbog toga predstavnici lokalne vlasti i sportski radnici moraju što prije riješiti problem grijanja, kako bi se već sljedeća zima dočekala u boljem i toplijem ambijentu, što sportisti ovog grada i zaslužuju.
Obrad Kisić