508. Dani Ajvatovice: U Bugojnu džuma namaz predvodio Omer ef. Sikira, glavni imam Medžlisa IZ Vitez
U okviru 508. Dana Ajvatovice u petak, 29. juna 2018. za područje Medžlisa IZ Bugojno, džuma namaz je obavljena u Sultan Ahmedovoj džamiji u Bugojnu. Džuma namaz je predvodio i hatib bio Omer ef. Sikira, glavni imam Medžlisa IZ Vitez.
Prije početka namaza ašere i ajete iz Kur'ana učio je Furkan Çinar, imam i hatib iz Turske pri Ejupsultan muftijstvu /Istanbul, ove godine prvak svijeta u učenju Kur'ana koje je organiziralo Predsjedništvo vjerskih poslova Diyaneta Turske. Uz ovog imama u našu zemlju iz Turske došao je Gökhan Aksan, imam i hatib pri Kiršehir muftijstvu, koji godine uveličavaju 508. Dane Ajvatovice.
U okviru 508. Dana Ajvatovice u petak, 29. juna 2018. za područje Medžlisa IZ Bugojno, džuma namaz je obavljena u Sultan Ahmedovoj džamiji u Bugojnu. Džuma namaz je predvodio i hatib bio Omer ef. Sikira, glavni imam Medžlisa IZ Vitez. Prenosimo u cjelosti tekst hutbe imama Omer ef. Sikira:
-Poštovana braćo, kao što već sigurno znate; danas je dženaza rahmetli Mustafi ef. Nurikiću, dugogodišnjem imamu ove džemije. Sa ovog mjesta upućujemo dove Gospodaru Milostivom da ukabuli rahmetli Mustafi ef. njegov misionarski rad i trud i grijehe oprosti. Upućujemo dove Allahu dž.š. da se smiluje i oprosti grijehe svim Svojim iskrenim robovima, daijama, imamima, borcima koji su uložili svoje znanje, svoje živote, u širenju i promovisanju Allahove vjere, a rahmetli efendija Nurikić je zasigurno bio jedan od njih, amin!
Braćo, u nedjelju akoBogda je 508. Ajvatovica, događaj koji Bošnjaci, muslimani Bosne i Hercegovine obilježavaju vjerskim, kulturnim, duhovnim i materijalnim događajima i sadržajima.
Na samom početku današnje hutbe, dovoljno bi bilo navesti to, a vi to dobro znate, da je bilo kakvo obilježavanje ovog događaja, odnosno Ajvatovice bilo strogo zabranjeno od strane komunističkih vlasti bivše Jugoslavije, što dovoljno govori o veličini i utjecaju koji je ovaj događaj imao u srcima i glavama muslimana ovih krajeva, i želeći stati u kraj i izbrisati sve što u ljudskom srcu i umu podsjeća na vjeru, naciju, ponos i historiju, nevjernički režim nije mogao tolerisati jednu ovakvu manifestaciju i stoga je zabranjuje i nastoji izbrisati i otrgnuti iz života muslimana.
Hvala Allahu, bez obzira na silna nastojanja da se Bošnjacima muslimanima uskrati njihovo ime, vjera, nacija i historija, Allahova odredba je iznad svega i zato danas evo, s ponosom, nakon toliko godina Bošnjaci čuvaju spomen i poruke Ajvatovice.
Baš kao kada je u pitanju vakuf i vakufska imovina koju su brojni režimi kroz našu bližu historiju pokušali zatrti, oteti, pretvoriti u nešto drugo i slično. Svi ti režimi su nestali sa scene ali vakufi su opstali i preživjeli i nadživjeli svoje dušmane.
Zašto je Ajvatovica nama važna? Braćo, kada bi samo spomenuli to da je u jednom vremenskom periodu bila zabranjena i izbrisana iz života, bilo bi dovoljno da se skrene pažnja na njenu važnost. Međutim, u današnjoj hutbi ćemo se pokušati dotaknuti i pokušati doprijeti do razloga zbog kojih je, uprkos svemu, Ajvatovica preživjela.
Akhisar – to je ime grada danas poznatog kao Prusac. A Akhisar je ime sastavljeno od dvije riječi: jedne uzete iz turskog jezika, i druge riječi uzete iz arapskog jezika. Braćo: ovo je važno. Ime grada u tamo nekoj malehnoj Bosni na tursko-arapskom jeziku. Dvojezično ime. To dovoljno govori o pismenosti, poznavanju stranih jezika i nivou obrazovanja ljudi tog vakta koji su sasvim komotno koristili dva, danas priznata svjetska jezika, u svom svakodnevnom govoru. Braćo, možemo li se mi danas pohvaliti da se u našem govoru i imenovanju stvari i pojava oko sebe služimo nekim od svjetskih jezika!?
Pazite, govorimo o srednjem vijeku ili kako ga Evropljani nazivaju, mračnom vijeku, vijeku u kojem je Evropom vladao mrak neznanja, nekulture i necivilizacije. A tamo, u jednoj maloj Bosni ima jedan gradić koji je svoje ime skovao ne iz jednog nego iz dva strana jezika.
Akhisar je riječ sastavljena od dvije riječi: ak – na turskom jeziku znači bijel, a riječ hisar na arapskom znači tvrđava. Bijela tvrđava – to je ime grada kojeg mi danas poznajemo kao Prusac.
Ak -Bijeli – simbol čistoće i istine, tj, vjere, jer bijelo je boja istine i jasnoće a islam je upravo to. I Hisar – tvrđava – simbol snage, čvrstine, postojanosti i odolijevanju napadima dušmana svih vrsta – a nema čvršće i stabilnije tvrđave od vjere islama koja štiti svakog koji uđe u nju i potraži spas i utočište unutar njenih zidina.
Još samo jedna činjenica koja potvrđuje ono što smo rekli da je ljude tog vremena krasila velika pismenost i obrazovanje; naime u 16. i 17. vijeku, Akhisar ili Prusac je bio nadaleko poznat po svojoj školi koja se zvala „Darul-hadis“, u savremenom prevodu bi to značilo: „Katedra ili škola hadisa“. Takva škola, tog kapaciteta i značaja postojala je još samo u Sarajevu i u Livnu. SubhanaAllah, Livno kao školski islamski centar… a danas.. k'o bi rekao da je to nekada tako bilo.
Braćo, pitanje koje moramo sami sebi uvijek iznova postavljati je: zašto ne poznajemo vlastitu historiju, zašto nam se naša vlastita historija krije od nas i briše? Ovo su činjenice i podaci koji su potpuno nepoznati generacijama i generacijama Bošnjaka muslimana. Bez obzira koliko se pravdali okruženjem i uslovima u kojima smo živjeli, ipak odgovorni smo pred Allahom Uzvišenim da znamo i poznajemo vlastitu historiju i čuvamo je od brisanja tako što ćemo je prenositi mlađima.
I sljedeće što još želim spomenuti u današnjoj hutbi u kojoj govorimo o ovogodišnjoj Ajvatovici jeste i sam Ajvaz dedo. Naime, braćo, u čitavoj toj priči oko vode, stijene, dedinih sabaha i odlaska na stijenu, pucanja stijene i dolaska vode u grad… u svemu tome, u svoj toj priči, kriju se zaista vrijedne poruke i lekcije koje je historija skrila onome ko pameti i mudrosti ima da ih otkrije i okoristi se.
Dedini odlasci i njegova spremnost da 40 jutara zaredom odlazi na stijenu i klanja rani sabah i potom dove Allahu upućuje da stanovnike Akhisara opskrbi vodom – svo to kazivanje je, u stvari, velika simbolika spremnosti na žrtvu – tj. podnošenje lične, vlastite žrtve radi opće koristi i dobrobiti: dedo sam ide na stijenu svako jutro da bi svi stanovnici Akhisara imali vodu.
Nije dedo kazao: pa, dobro, ja ću ići ali hajte i vi sa mnom, nemojte da ja sam, ako vi nećete neću ni ja, ili ono što mi danas često koristimo: ako vama ne treba ne treba ni meni!
Ne. Dedo ide sam, nikog ne zove, nikog ne tjera, ne uslovljava i ne traži niodkoga zauzvrat ništa – a njegov konačni cilj je: voda za sve. Ne za mene, ne samo meni, nego svima! A opet voda – zbog koje se sve ovo dešava je simbol ogromne blagodati, nimeta i Božijeg dara bez kojeg nema života.
Pa, zar nas ovo ne podsjeća na ogromnu ličnu žrtvu i zalaganje i borbu i trud koji je podnio poslanik Muhammed, savs, kako bi dostavio najveću blagodat ljudima oko sebe, a to je vjera islam kao Allahov najveći dar ljudima bez kojeg nema života i spasa ni na jednom svijetu. Nijednog momenta, Muhammed, savs, nije upitao Allaha Uzvišenog: po dobro, a što baš ja i šta ja imam od toga? Ili: ne mogu ja to… Ne, kao i svi Allahovi poslanici i Muhammed, savs, ispunjava povjereni mu zadatak i ispunjava misiju. To je odlika vrhunskog vjernika koji ne gleda vlastiti, lični interes nego opće dobro.
To nas opet sve vraća, na nas same danas u ovom vremenu, da se priupitamo: mogu li ja kao pojedinac u svom životu pronaći makar jedno djelo ili postupak koji sam učinio žrtvujući svoje vlastito vrijeme, vlastiti trud i imetak, s ciljem da učinim opće dobro i hajrat od kojeg će drugi oko mene imati koristi?
Braćo, molim Allaha Uzvišenog da nam se smiluje, srca naša i naše umove otvori kako bi istinu istinom spoznali a laž i prevaru kao takve prepoznali.
Molim Allaha dž.š. da nas učini od istinskih sljedbenika dini islama i da i nas učini poput naših dobrih prethodnika kako bi nas generacije koje dolaze spominjale po dobru baš kao što i mi danas spominjemo one koji su bili prije nas, amin!, rekao je u ovoj hutbi Omer ef. Sikira, glavni imam Medžlisa IZ Vitez.
Prije početka džuma namaza ašere i ajete iz Kur'ana učio je Furkan Çinar, imam i hatib iz Turske pri Ejupsultan mufitjstvu /Istanbul, ove godine prvak svijeta u učenju Kur'ana koje je organiziralo Predsjedništvo vjerskih poslova Diyaneta Turske. Uz ovog imama u našu zemlju iz Turske došao je Gökhan Aksan, imam i hatib pri Kiršehir muftijstvu, koji godine uveličavaju 508. Dane Ajvatovice.