ZAŠTO ALĐUN? – Piše: Senad Jusić
POZIV NA BOSANSKI TEFERIĆ ALĐUN, U SRIJEDU 02.AVGUSTA
Postalo je možda dosadno a mlađim generacijama i naporno, umarajuće čak, pričati neke stvari koje njih smaraju, baš tako kažu – stari/stara smaraš me. Ipak, ne treba posustajati, treba ustrajati i trubiti stalno: nije vas napravio ni facebook ni instagram ni ostala moderna čuda nego sam vas djeco ja napravio a a mene moji roditelji a njih njihovi i tako redom… Bila su nekad jako davno, prije čak 40 ili 50 , da ne sežemo straaaašno davno prije 100 godina, kada su se jeli krompiri a ne čips, kada je hljeb udrobljen u mlijeko bio najveća poslastica, šljive ubrane sa grana, jabuke, kruške…
Bili su i teferići. Zamislimo mi sada godinu, recimo 1770. I zamislimo život. Tada. Vjerovatno je to bila patnja. Bijeda. Preživljavanje. Glad. Zamislimo 1370. Još gore. Čista borba za opstanak. Zamislimo 970. To ne možemo ni zamisliti, šta je bilo , kako je bilo, kako su naši preci uopšte živjeli I preživjeli. Hajde da zamislimo , recimo… 770. Godinu. Ne znam, šta bi mogli zamisliti. Da li je nama teže zamisliti prljave, krezave, kuštrave, u kožu umotane spodobe na dvije noge koje krstare prirodom, šumama i gorama u lovu na hranu ili bi njima teže bilo zamisliti kreature glatke kože, izbrijane, pomazane gelovima, rijetko izlaze iz sojenica na dnevnu svjetlost a u ruci im stalno svemoguća naprava. Hendi, tako je zovu sjeverna plemena.
Pa ipak, neke stvari u kontinuitetu traju kroz sav navedeni period, nemoguće je utvrditi početak , razloge i poveznice ali ipak traju uprkos tektonskim promjenama u razvoju društva, sveukupnim a prije svega promjenama u primarnom poimanju čovjeka od objekta ka subjektu.
Riječ je o Alđunu. Fenomenu koji traje preko hiljadu godina, znači čitavom jednom milenijumu. Nemoguće je tačno reći kada su Slaveni počeli da slave boga Peruna ali je moguće tačno reći da smo mi Slaveni. Dan pobjede vrhovnog boga neba I zemlje kod starih Slavena, Peruna, nad Velesom, vladarem podzemlja i voda , desio se u najtopliji dan godine što nije slučajno. Na svog protivnika Perun ja bacao munje i gromove te dobio naziv Gromovnik a naši preci su mu žrtvovali volove, pijetlove I druge životinje. Vjeruje se I danas da biljka perunika raste tamo gdje je bog Perun bacao munje i gromove. Uz kultPeruna se vežu hrast i lijeska.
Dolaskom kršćanstva u ove krajeve dolazi i do prvih pojava sinkretizma odnosno prisvajanja starih vjerovanja i davanja nove forme koja se nije tek tako mogla otrgnuti od osnovnih postulata paganizma. Pokušala je Crkva slavenska božanstva uokviriti u svoje svece i mučenike prepisujući im osobine paganskih prethodnika, pa iako to nije išlo tako brzo kao kad učimo istorijski raspon od par vijekova za par sati, ipak su osobine boga Peruna pripisane proroku Iliji te je on postao Sveti Ilija, zaštitnik od groma I vatre. Zar Perun nije bio suprotno? Ustaljeno je vjerovanje da Sveti Ilija po nebu vozi vatrene kočije koje vuku vatreni konji. Tako on postaje Ilija Gromovnik. Bitno je napomenuti da katolici kršćani Svetog Iliju slave 20. Jula po gregorijanskom kalendaru a pravoslavni 02. Avgusta po julijanskom.Razmak kao i kod Božića.
Ono što je bitno je to da je datum 02. Avgust ostao i opstao te da je i dalje predstavljao prekretnicu ljeta, kaošto kaže poslovica: “Od Svetog Ilije sunce sve milije”.
Ni dolazak islama na ove prostore nije ukinuo tradiciju obilježavanja prijeloma ljeta nego i tu dolazi do klasičnog sinkretizma gdje Ilindan postaje Aliđun, složenica od riječi ali – vrhovni, uzvišeni, najveći I riječi đun – svečani dan, praznik. Nastaju poslovice “Do Alđuna prahom, od Alđuna kalom”I “ Alđun za leđa, kaput na leđa”. Najpoznatija je “Do podne Ilija, od podne Alija” kojom je sve rečeno, znači teferić za sve konfesije. Islamska ulema, blago rečeno, nije baš naklonjena ovom teferiću smatrajući ga širkom I ostacima paganizma. U svakom slučaju, narod se okuplja, negdje na uzvišenjima kao na Trebeviću kod Sarajeva a većinom kraj rijeka kao kraj rijeke Bosne u Visokom.Jedan od posjećenijih Alđuna bio je u Gerzovu kraj Šipova dok su čuveni Alđuni u Krajini i u Sandžaku na Pešterskoj visoravni. U gornjevrbaskoj regiji jedino mjesto obilježavanja Alđuna je od pamtivjeka u Kopčiću, opština Bugojno.
Par godina za vrijeme i nakon rata došlo je do prestanka obilježavanja ovog teferića jer se Kopčić nalazio na prvoj ratnoj liniji ali su mještani uz pomoć opštinskih struktura uspjeli da ponovo ožive ovaj stari bosanski teferić dajući mu nove sadržaje od kojih su najatraktivniji skokovi sa najviše skakaonice na Vrbasu uz učešće najboljih skakača iz BiH I Srbije.
Zato vas i ove godine pozivamo na tradicionalni bosanski teferić ALĐUN 02. avgusta, srijeda. Jedini teferić bez politike. Veselje, pjesma, iće i piće. Dođite da bar na jedan dan zaboravimo na svakodnevne problem I da se opustimo.
Piše: Senad Jusić