TOP(ČE) – prof. Viktor Dundović
Petak, 17.05.2013., 2. smjena nastave u Gimnaziji Bugojno.
Trenutno nazočni Edo i Huso. Obojica mi govore o topčetu iz Prusca. Edo pokazuje današnji „Avaz“ sa člankom o tome, a Huso uživo priča iz prve ruke i sa lica mjesta iz drevnoga Akhisara. Plete Huso tako priču o Pruščaninu što je kopao po starim tvrđavskim zidinama (zapravo je htio samo očistiti smeće koje se tu nakupilo jer je tik uz njegovu kuću). I u toj sanaciji deponije naiđe na nešto nevjerovatno – cijelo topče i to sa cijevi od bakra postavljeno na drvene nosače. Poslije ga i izvagaše te je bilo teško oko 25 kg čistoga bakra a jedan istoričar potegnu dalek put da vidi taj pronalazak te procijeni da je star oko 600 godina. Ako je dobra procjena , onda je to topče još iz vremena stare i velike Kraljevine Bosne, dakle, iz doba prije dolaska Turaka na naše prostore.
Sama činjenica da je toliko staro pronađeno oruđe, da je od bakra (što je samo po sebi veoma rijetko), da je preživjeli artefakt iz doba kraljevske stare Bosne, da je lokacija nalazišta drevni Prusac i njegova stara tvrđava ovo svrstava u eksponat/blago/spomenik nulte kategorije.
Proteče više od mjesec dana dok ovo prvorazredno otkriće ne ispliva na svjetlo dana u vidu novinskog članka.
Pričam sa Husom šta sretni pronalazač učini sa topčetom. Prvo ga je mislio prodati na otpadu za oko 250 KM (kilo bakra tada bilo oko 10 KM), pa mu se to učinilo malom cijenom te Huso procjenjuje da bi ga ovaj sigurno dao za 400-500 KM.
Sutradan (subota) na koncertu Hare sa prijateljima trefim načelnika Hasu i u ovoj općoj gunguli mu šapnem na uho za nađeno topče u Pruscu i kako bi se možda moglo otkupiti za oko 500 KM.
Haso iste sekunde reče:
- Idi i dogovori u moje ime i otkupi ga za te pare (ovdje samo da objasnim, otkupio bi ga načelnik za potrebe planiranog bugojanskog muzeja koji se već godinama planira).
Prekosutra u nedjelju 19.05.2013. zovem književnika Sabija (Sabahudin Hadžialić) i kažem mu da se spremi za 5 minuta jer dolazim po njega i idemo u tajnu kulturno-historijsku misiju u Prusac.
On samo vojnički uzvrati: „Razumem“.
I doista za 5 minuta smo već na putu za Prusac a preko Poriča. Direktno idemo kod ahbaba i najboljeg poznavatelja sveukupne povijesti Prusca kod profesora Čepalo Huseina, pokupimo ga sa njive gdje je radio i vozimo do pronalazača topčeta. Kad, čovjek nije kod kuće, otišao na izlet a njegova žena nam reče da je top jučer otišao za Dubrovnik.
A nas trojica zaprepašteni, razočarani, ne možemo to prežaliti. Slikam mjesto pronalaženja i kao pokisli napuštamo poprište naše neuspješne misije.
Ne dade se starobosanskom topčetu da se skrasi gdje mu i jeste mjesto, ili u Pruscu, ili u Bugojnu, ali sudbina historijskog i kulturnog blaga naše države je uvijek i prije bila takva (a kad smo već kod Dubrovnika, spomenimo i to da je u njemu i jedan primjerak Kulinove povelje čiji se original nalazi i još dalje, čak u Rusiji, pa i Dejtonski ustav mi imamo samo prevod a i ne znamo gdje je original koji je na engleskom jeziku).
Nenadoknadiva i neprocjenjiva šteta i gubitak za Prusac, Donji Vakuf, Bugojno, državu BiH.
Začuđuje tako jedan krajnje maćehinski bezosjećajan odnos prema vlastitoj povijesti, kulturi, blagu, nadležnih tako da se niko nije oglasio i zainteresovao pa da za nekih 500 KM to otkupi i tako ujedno usreći i pronalazača.
Još kad Huso reče da ga je neko zvao prije nego što će top otići još u subotu, ali je on bio odsutan, da sam i ja mislio otići još u subotu preko dana da ga barem uslikam i onda i popričam sa čovjekom o mjestu pronalaska, otkupnoj cijeni, ali eto sudbina je odlučila tako te ne pođe za rukom ni meni ni Husi da spriječimo otuđenje ovog vrijednog svjedoka kraljevske Bosne i da se topče zadrži na svom izvornom području.
I tako nas trojica: ja, Huso, Sabi kao 3 pokisla miša sa gorčinom u srcu i duši, duboko razočarani ne možemo prihvatiti niti preboljeti ovaj ogroman i nenadoknadiv djelić naše historije i tim više što nam izmače za svega jedan dan. Poslije mi Haso žalovito reče da je bio spreman dati čak i do 2.000 KM za to topče.
19.05.2015. Viktor Dundović