Snaga – prof. Viktor Dundović
Ovu mi je anegdotski zanimljivu priču iz svoga dobroga sjećanja, na sada već poodavnu prošlost, iščupao i darovao jedan od najboljih nogometaša i ujedno, što je još važnije, kapiten i selektor Reprezentacije BiH još iz teškog ratnog doba. Te teške ratne godine kada nije bilo nimalo lako biti Hrvat, a igrati za reprezentaciju BiH. Ali da sada ne pričamo o ovom velikom Bugojnoljupcu, već da se vratimo na priču u kojoj je glavni akter bio i sada je iznosi iz prve ruke.
A bijaše to ono zlatno doba Bugojna u svim aspektima življenja pa tako i sporta, tj. nogometa kao top – teme zajedno sa našim klubom „Iskra“.
Godina 1986., „Iskra“ iz penala pobijedi „Spartaka“, (pre)važna utakmica iz koje se pobjeda poslije slavila u tada najelitnijem bugojanskom kafiću pod nazivom „Tea“.
Tih „dobrijeh vremena“ u modi je bio viski i to „Balantajn“. Slavi se teška pobjeda, kafić dupke pun, viski se toči, pije, rasipa, svi veseli, nasmijani zbog zlatne pobjede. Glavna zvijezda večeri je upravo naš junak Vlatko Glavaš – najzaslužniji za trijumf „Iskre“. U neko kasno doba Vlatko se ustaje do toaleta a negdje tu blizu trefio se i gazda kafića i kad spazi Vlatka, onako mahinalno od dragosti i prijateljski ga lupi rukom po leđima i rekavši:
- E jesi ga zabio, majstore, svaka ti čast!
Od tog prijateljskog čestitanja po leđima Vlatku se iste sekunde presiječe dah i nekako mu se zamuti pred očima, ali u onom behutu od radosti, pića, dragosti, umora on to lakonski pripisa gužvi, dimu od cigareta, buci, preglasnoj muzici, a ruku na srce popila se i koja čašica više… I još koješta u tom trenutku on navede kao obrazloženje tog iznenadnog šoka i slabosti kontajući da je to trenutna slabost i da će ga brzo proći.
Međutim, u toaletu njemu nije ništa bolje, čak naprotiv, on jedva nekako teškim i tromim korakom se istetura iz toaleta u kojem ga ni hladna voda ne uspje nimalo razgaliti i osvježiti. Sva sreća pa je kafić pun te on onako i nehotice se oslanjajući na raju nekako dotetura do svoga mjesta. Primijetiše to i oni do njega pa ga upitaše što je to odjednom tako neveseo i pokisao, blago ga prekorijevši rekoše mu da ne bi više trebao piti jer ga je viski već podobro uzeo pod svoje.
- Ama ljudi nije od pića, ali nisam nešto dobro!
Malo, malo i on se opet diže do toaleta kako bi se opet malo ispljuskao hladnom vodom neće li se malo presabrati.
Međutim, njemu biva sve lošije i lošije, dok poslije sat vremena ne pade u bandak (nesvjestica). Svi se strkaše oko zvijezde večeri pitajući se šta bi? Odmah se tu stvori i doktor te ga prenesoše u obližnji „Dom zdravlja“ i za kratko vrijeme se ispostavi da mu je od “prijateljskog tapšanja po leđima” od siline udarca pukla plućna maramica. Za kratko vrijeme je doletio i helikopter kako bi zvijezdu večeri prevezao do Sarajeva na liječenje.
Da ne pomisli neko kako je to bio zlonamjerno dušmanski udarac po leđima ili da je, ne daj Bože, udarač imao namjeru povrijediti Vlatka, već je istina ova da je taj snagator bio jedan od najjačih, najbržih i najhrabrijih ljudi u Bugojnu, jedno je vrijeme bio čak i izbacivač u diskoteci u Njemačkoj (i još tada se pričalo kako mu u tuči golim rukama ni 10 ljudi nije moglo ništa, potom kažu kako je bio brži i od najbržeg „Iskrinog“ igrača, tako da je u našem slučaju bilo samo nježno prijateljsko tapkanje po leđima nehotice nekontrolisana snaga pretvori se u najjači udarac nekog boksera teškaša, s jedne strane, a sa druge Vlatko je bio u naponu mladalačke i igračke snage, u top formi kojeg na terenu nisu ni namjerno mogli povrijediti ni najgrublji igrači, a ovamo od bezazlenog prijateljskog priznanja po leđima i puče mu plućna maramica. Pokušajmo onda dočarati sebi kakvu je silnu snagu posjedovao udarač pa da je namjerno i svom snagom udario Vlatka pa bi mu leđa odvalio a ne samo da bi mu pukla plućna maramica. I to je udario i povrijedio snažnog profesionalnog sportistu.
Dugo su poslije ovog nemilog događaja Vlatka zezali kako je osjetljiv i nježan kao kakva curica ili stara babetina kada ga jedan jedini prijateljski udarac po leđima baca u bandak i kida mu plućnu maramicu.
Sve mi ovo tako živo i plastično ispripovijeda taj „slabić“ i „osjetljivko“ Vlatko Glavaš – taj zlatni momak bugojanskih Plavih iz tog davnog vremena.
24.01.2013. Viktor Dundović