Selma Rustempašić: Srednjovjekovni grad Susid kod Bugojna
Piše: Selma Rustempašić
Susid u historijskim izvorima Zuzid, Sustich Vsopio i castrum Sozzed je uz Veselu Stražu i Biograd najpoznatiji srednjovjekovni grad na području Skopaljske doline.
Prvi put se spominje 1410. godine kada ga je Hrvoje Vukčić zajedno sa nekim drugim naseljima prodao nakon pokora ugarskom kralju.
Kasnije se spominje još nekoliko puta: u povelji aragonskog kralja Alfonsa V iz 1444. godine, u povelji “rimskog kralja” Fridriha III iz 1448.g.“ kojom potvrđuje posjede hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, u jednom osmanskom defteru iz 1468.godine, u vakufnami Mustajbega Skenderpašića iz 1517. godine i 1620. godine kao utvrđena ali zapuštena utvrda.
U defteru iz 1468. godine se spominje nahija Skopje sa Susidom i trgom Gračanicom.
Današnje mjesto Gračanica je oduvijek je bilo značajano mjesto ukrštavanja trgovačkih puteva, a kao naselje razvija se iz nekadašnjeg srednjovjekovnog trga i podgrađa grada Susida.
Nakon 1503. godine Susid se definitivno nalazi pod vlašću Osmanlija.
U drugoj polovici XVI stoljeća Susid gubi na značaju, pa se tako početkom XVII stoljeća navodi kao napuštena utvrda. Ipak u vrijeme Osmanlija Susid je imao dizdara i malu posadu.
Oko 1800. godine bilo je ovdje pet mustahfiza timarlija.
Utvrda je napuštena oko 1833.godine. Prilikom zadnjih arheoloških iskopavanja 1983.godine u Susidu su pronađeni ostaci ukrašene keramike i jedna stara naušnica.
O Susidu je ostalo mnogo legendi koje nam govore koliko je Susid bio stvaran i značajan.
Jedna legenda Susid povezuje sa kraljicom Katarinom, ali je ipak vjerovatnije da su Susid utemeljili lokalni feudalci. Od mjesta Gračanice udaljen je oko četiri kilometra. Ispred njega je prolazila nekada važna putna komunikacija koja je povezivala Kupreško sa Skopaljskim poljem.
Grad je bio četverokutne osnovice. Na najvišoj koti nalazila se kula koja se koristila kao osmatračnica. Nije poznato ko i kada ju je sagradio.
Po predaji izgleda da je Susid bio kraljevski grad, a tome u prilog govori nešto podalje od ulaza u grad u kamenu uklesana stolica, koju zovu kraljevom.
Druga legenda kaže kako bi kraljica Jelena kad bi boravila u Susidu, tjesnac pod gradom zajazila volovskim kožama i onda bi se po jezeru vozala u čamcu.
Ostaci grada se vide i danas na brežuljku koji se okomito spušta u dolinu Bunte.
Nažalost, zbog nepristupačnog terena zaraslog u šikaru gotovo je nemoguće doći do srednjovjekovnog grada Susida.
Legenda kaže da su i Osmanlije imale poteškoće kada su osvajale Susid.
Grad je dugo odolijevao njihovim napadima tako što je pomoć dobivao kroz pećinu koja “nije imala dna”. Osmanlije su ipak uspjele pronaći načina da osvoje utvrdu tako što su našli svježeg Poturicu po imenu Mujo, dali mu dva konja da im oda tajni prolaz do Susida. Utvrđenje je osvojeno a Mujo nakon što je dobio konje, prolazio kanjonom Bunte i skupa s konjima pao u vodu i utopio se.