PRIČA O „STAROM PORODILIŠTU“ – Obrad Kisić
Nedaleko od Gradske pijace, na putu prema Vrbas Naselju, sa desne strane u Ulici Kovačuša I, nalazi se zgrada sa oronulom fasadom. Tek na nekoliko mjesta sačuvana žuta boja podsjeća kako je fasada nekada izgledala.
Za neke naše sugrađane, naročito one koji su pregurali petu deceniju života i starije, ovo, ipak, nije obična zgrada. U njoj je nekada bilo porodilište u kojem su mnogi od njih ugledali svjetlo dana. Znam da ih većina sa sjetom i posebnim osjećajem prolazi pored ove zgrade, za koju i danas stariji Bugojanci znaju kazati „staro porodilište“. Nedavno mi je to potvrdio i jedan dugogodišnji poznanik, koji kaže da uvijek kada prođe pored „starog porodilišta“, a to često čini, baci pogled na prozor sobe u kojoj je rođen.
U zgradi je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, u sklopu Doma zdravlja, počeo raditi dječiji dispanzer. Na početku, u njemu su se mijenjali ljekari, ali se ubrzo ustalio doktor Kurt Waldeg, koji je gotovo četiri decenije radio kao dječiji ljekar. Tih godina, između ostalih, medicinske sestre bile su Zehra Karadža, Ankica Pavlović, Mevlida Uzun i Perka Tomić, dok je Odjel za vakcinaciju vodio bolničar Salko Hajlaković. U sastavu zgrade nalazio se i bolnički vešeraj.
Ipak, najviše priča i sjećanja za ovu zgradu vezano je za vrijeme kada je u njoj bilo smješteno porodilište. Pored Bugojanki, u njega su dolazile i porodilje iz susjednih gradova, Donjeg Vakufa i Gornjeg Vakufa. Ostalo je zapisano da je tada glavna babica bila Mira Jovanović. Ubrzo je stigla i Lepa Ćetković, da bi vremenom stručni kadar bio i proširivan.Kako je to bilo vrijeme sve jačeg industrijskog razvoja Bugojna, ali i njegovog jačanja na ostalim životnim poljima, broj stanovnika je sve više rastao. U Bugojno su stizali radnici i stručnjaci raznih profila iz svih krajeva bivše države. Neki su već imali porodice, dok bi ih drugi brzo formirali, pa je to pratio stalni rast nataliteta u ovdašnjem porodilištu. Već početkom šezdesetih godina minulog stoljeća, godišnje se rađalo oko 1000 beba.
Izgradnjom sadašnje zgrade Doma zdravlja, 1966. godine, dječiji dispanzer i porodilište preseljeni su u ovaj objekat. Uvjeti rada bili su znatno bolji, što je omogućilo da kvalitet usluga bude podignut na još viši nivo. Vremenom je počeo raditi i Odjel ginekologije, na čelu sa doktorom Reufom Hadžibegovićem, koji od prošlog ljeta, nažalost, više nije među nama.
Natalitet na području bugojanske općine i dalje je bio u uzlaznoj putanji. Krajem osamdesetih godina, u Bugojnu se godišnje rađalo između 1100 i 1200 beba. Iz današnje perspektive, kada je „bijela kuga“ zahvatila i naš grad, ovaj podatak zvuči pomalo nestvarno. Pogotovo kada se zna da je u Bugojnu, u 2016. godini, rođeno svega 103 djece, što je najmanji broj u nepunih sedam decenija, koliko radi porodilište.
Nakon 1966. godine, zgrada „starog porodilišta“ je adaptirana i pretvorena u stanove za radnike Doma zdravlja. Iako u njoj više ne stanuju medicinari, zgrada i dalje ima istu namjenu i u funkciji je privatnih stanova.