PRIČA O BUGOJANSKOM „BISERU“ – Obrad Kisić
Autor: Obrad Kisić
Preduzeće „Slavko Rodić“, koje je više od četiri decenije, sve do 1992. godine, bilo nosilac privrednog razvoja općine Bugojno, zapošljavajući nekoliko hiljada radnika, najvećim dijelom se bavilo namjenskom industrijom. Proizvodnja je, uglavnom, bila prilagođena vojnom tržištu. Mnogi su ovaj, sada već ugašeni bugojanski gigant, zvali „Vojno“, što se i danas može čuti od naših starijih sugrađana, kada oživljavaju priče iz nekog drugog vremena.
Fabrika je u svom programu imala i civilni dio proizvodnje. Između ostalog, u njenim halama su se proizvodili dijelovi za bicikla, opruge, neki plastični materijali za potrebe industrije, kasnije i motorne pile. Ipak, u ovom sektoru dugo godina, primat je držala pisaća mašina „Biser“, kao najpoznatiji i najzastupljeniji proizvod.
Njena proizvodnja počela je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, kada se pomalo stidljivo i sa skromnim količinama pojavila u prodaji. I pored toga, bugojanska pisaća mašina, svojim kvalitetom, na samom startu, osvojila je tržište bivše države.
Tadašnje rukovodstvo preduzeća „Slavko Rodić“ dobro je procijenilo situaciju. Odmah je formiran poseban pogon za proizvodnju „Biserovih“ pisaćih mašina. To je omogućilo i otvaranje novih radnih mjesta. Tržište je sve više tražilo ovaj proizvod, pa je ubrzo proizvodnja krenula punom parom. Radilo se u dvije, a često i u tri smjene, kako bi se sve narudžbe mogle ispuniti.
„Slavko Rodić“ je brzo postao vodeći proizvođač pisaćih mašina u SFRJ. Izrađivale su se, najčešće, u latiničnoj, ali mogle su se naći i u ćiriličnoj verziji. Dobro upućeni tvrde da u tadašnjoj državi nije bilo grada čija preduzeća, ustanove ili institucije nisu koristile popularnu „Biserku“.
Da je proizvod u potpunosti bio bugojanski pokazuje i podatak da su se koferi za mašine pravili u ovdašnjem Tekstilnom preduzeću „Kvalitet“. Roba do kupaca se najčešće prevozila kamionima Autotransportnog preduzeća „Špedicija“, a znala se transportovati i sa lokalne željezničke stanice.
Bivši zaposlenici „Slavka Rodića“, koji su nekada radili u „Biserovom“ pogonu, sada u poodmaklim godinama i sa dugogodišnjim penzionerskim stažom, sa sjetom pričaju o prošlim vremenima. Kako tvrde, mašine su bile funkcionalne i izuzetno kvalitetne, te bi rijetko imale neki veći kvar. Neophodno ih je bilo samo redovno servisirati, što ih je održavalo i produžavalo im vijek.
Pisaća mašina „Biser“ bila je samo jedan od bisera industrijskog razvoja Bugojna. Bilo je to vrijeme kada je ovaj grad, za razliku od danas, imao veliku stopu zaposlenosti i respektabilne privredne kapacitete, te je, kao takav, spadao u red najrazvijenijih općina u državi, u kojoj smo nekada živjeli.
Proizvodna traka u „Biserovom“ pogonu zaustavljena je u drugoj polovini sedamdesetih godina minulog stoljeća. Tehnološki razvoj diktirao je nove promjene, pa je iz „Biserovog“ pogona u krugu preduzeća „Slavko Rodić“, nastala Tvornica biro mašina. Brzo je izrasla u renomiranog proizvođača biro opreme, izvozno orijentiranog, što je tema za neku narednu priču.
Iako su pisaće mašine prevaziđene, a nedavno sam pročitao da je u Indiji zatvorena posljednja tvornica pisaćih mašina u svijetu, meni je uvijek drago otkucati neki tekst, čisto da se podsjetim nekadašnjeg vremena, kada se novinarstvo nije moglo zamisliti bez ovog stroja.
Obrad Kisić