Počelo otkopavanje temelja crkve u predgrađu Vesele Straže: Projekat koji ujedinjuje Bugojance
Husejin Smajić, 61-godišnji biznismen, krenuo je u misiju poboljšanja međuljudskih odnosa u bugojanskom kraju, ali i stvaranja prilika za vjerski turizam i u dogledno vrijeme mogućnosti mještana da se uključe u posao i zarađuju za sebe i svoje porodice.
Riječ je o čovjeku na čijoj su zemlji pronađeni temelji franjevačke crkve koja potiče najvjerovatnije iz 14. stoljeća, čija je ideja da se na zemlji koju će pokloniti Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini izgradi replika crkve kako bi podsjećala na davna vremena, ali i bila mjestom koje će privući ljude da dolaze u ovaj kraj.
Prilikom izgradnje vještačkog jezera na lokalitetu Crkvine u Bugojnu Smajić je naišao na temelje neke građevine. Saznavši da bi to mogli biti ostaci franjevačke crkve, obratio se Vrhbosanskoj nadbiskupiji od koje je tražio mišljenje i ponudio im dio svoje parcele kako bi se na istom mjestu izgradila identična crkva kakva je nekada bila. Izrazio je spremnost i da finansijski potpomogne njenu gradnju. Kardinal Vinko Puljić dao je blagoslov za izgradnju crkve, poslao povjesničare, koji su utvrdili istinitost, te poručili kako se radi o neprocjenjivoj vrijednosti.
Međuvjerska tolerancija
Tako je nakon dobijanja odobrenja od Kantonalnog zavoda za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Srednjobosanskog kantona/Županije središnja Bosna u srijedu u predgrađu nekadašnjeg srednjovjekovnog utvrđenja Vesela Straža, započelo otkopavanje temelja franjevačke crkve. Radove vodi Ajla Sejfuli, kustos arheolog iz Zavičajnog muzeja Travnik.
Da nešto ima tamo, pokazalo se već prvog dana. Pronađeni su ostaci zidova građenih od sedre i ulaz u objekat. Međutim, nije pronađen nikakav pokretni materijal, ništa što bi konkretno navelo na zaključak iz kojeg perioda je ova građevina, koliko dugo je korištena niti koja je bila njena namjena.
Ajla Sejfuli nam je objasnila da se u pisanim izvorima navodi postojanje te crkve zajedno sa franjevačkim samostanom te da je na arheolozima da dokažu ili da opovrgnu tu pretpostavku. Dodala je da je za svaku pohvalu to što je Husejin Smajić savjesno obavijestio Kantonalni zavod za zaštitu spomenika i naslijeđa, koji je pokrenuo inicijativu zajedno sa Zavičajnim muzejom u Travniku da se taj lokalitet istraži i da se naravno zaštiti i konzervira.
“Vesela je značajan srednjovjekovni grad, bilo je to kulturno, političko i duhovno središte župe Skoplja sve do dolaska Osmanlija u ove krajeve. Bila je značajno trgovačko čvorište jer su se ovdje ukrštavali putevi koji su vodili preko Kupresa, Sinja i Klisa za Split, dalje za Zadar, zatim putevi dolinom rijeke Neretve, pa preko Prusca dolinom Vrbasa za Banju Luku i preko Rostova dolinom rijeka Lašve i Bosne. Veselu se prvi put spominje, a to je učinio fra Andrej Šiparčić u svome djelu ‘Tabula od manastira’, 1648. godine. Podatke od njega preuzeo je poznati hroničar fra Nikola Lašvanin, koji kaže da se 15. maja 1406. godine na ovome mjestu u Veseloj Straži održao kapitul Bosanske franjevačke vikarije, a za njenog vikara izabran je fra Marin Splićanin. Tom se prilikom tamo našao kralj Stipan Ostoja sa svojom pratnjom. Samostan još spominje fra Ivan Jukić, koji je kroz ove krajeve prošao 1850. godine, zatim pop Čavić, koji je pisao o gradu Vesela Straža. Ovo je značajno mjesto gdje su dolazili kraljevi. U dokumentima se spominje da su ovuda prolazili dubrovački trgovci koji su jednom prilikom opljačkani od kneza Pavla Modrinića i kraljevog dijaka Stjepana Miloševića, koji su im oteli srebro koje su prevozili od Fojnice ka Splitu. Vesela se spominje u djelima kraljice Barbare 1414. Te godine i Hrvoje Vukčić Hrvatinić, gospodar Donjih krajeva, poziva Turke u ove krajeve”, ispričao nam je Husein Čepalo, istoričar iz Prusca.
Kamenje, smatra Čepalo, govori da je tu bila građevina, da je tu bio samostan i crkva gdje se odvijao kulturni i vjerski život, da je tu bila međuvjerska tolerancija, jer u blizini samostana nalaze se i stećci u Pršljanima, što govori o prisustvu Bosanske crkve u tim krajevima, o vjekovnoj toleranciji.
Dobri Bošnjanin
“Značajno je i da franjevačku crkvu obnavlja Bošnjak, a to govori o milenijskoj toleranciji našeg dobrog Bošnjanina u ovim krajevima, jer tolerancija je dio bosanske tradicije, a sve ono što nije valjalo, dolazilo je sa strane. Zato, trebamo obnoviti tu bosansku tradiciju jer imamo niz tih primjera. Imamo primjere da u mjestima gdje žive muslimani, pravoslavci i katolici kad se gradi džamija ili crkva, oni učestvuju zajedno svojim prilozima. Nikad u Bosni nije bilo otpora prema drugome, nije bilo otpora prema drugim vjerama, nije smetao ezan ni crkvena zvona. To je bitno za ovo naše bosansko društvo koje je multikulturno, multietničko, multireligijsko. Bitna je tolerancija jer to je uslov bez kojeg ne može opstajati bosansko društvo. Naročito velika odgovornost leži na vjerskim i obrazovnim institucijama, da gaje tu bosansku tolerantnost, a te institucije trebaju razvijati osjećaj za arheološke nalaze, na kulturne spomenike, jer kultura jednoga naroda ogleda se u tome kako se odnosi prema svojim kulturnim spomenicima”, zaključio je Husein Čepalo.
On je pojasnio kako se nekoliko kilometara od ovog mjesta, na Grudinama u Čipuljićima, nalazi ranohrišćanska bazilika. Inače u ovim krajevima ima više tih bazilika – Pruscu, Novome Selu, Oborcima, Vilešima…
“Iskreno, iz dubine duše moje bosanske, pokrenuo sam inicijativu za izgradnju iste crkve na tom mjestu. Upoznat sam sa bosanskim franjevcima, sa njihovom tradicijom i baštinom, i mislim da je najmanje što mogu uraditi kao građanin Bugojna, kao čovjek koji je odgojen da poštuje i cijeni drugog čovjeka, upravo inicijativa za izgradnju ove crkve”, rekao je Husejn Smajić dodavši da “od srca, u ime svoje porodice, darujem potreban dio imanja za izgradnju crkve, kao znak da je vrijeme da svjetlost pobijedi mrak, da iskrena ljudska namjera nadjača sve jazove ovozemaljske koji razdvajaju ljude”.
Dominko Bodružić, 85-godišnjak iz Bugojna, radio je nekad u lovištu i obilazio stalno ovaj kraj. Na poziv Smajića došao je sa jednim arheologom da vidi iskopano kamenje. Arheolog je rekao kako vjeruje da je kamenje iz 14. stoljeća. Teren se gruntovno zove Crkvina i samo to, veli Bodružić, pokazuje da je tu postojalo nešto.
Tajna
Vlado Šistov, koji živi u blizini, a angažovan je kao volonter na iskopavanju na ovom lokalitetu, otkrio nam je jednu tajnu.
“Pokojna baba mi je ispričala da je njezin pokojni čovjek koji je radio na izgradnji centrale 1915. godine pričao da je 20-ak metara od ovog lokaliteta pronađen zlatni kalež. Šef im je povećao platu da ne pričaju o tome i uzeo taj kalež koji je završio u Austriji”, ispričao nam je Šistov.
Nakon što se lokalitet istraži, slijede daljnja proučavanja onoga što je pronađeno, prijedlog za konzervaciju lokaliteta i za njegovu prezentaciju i promociju što je, smatra arheolog Ajla Sejfuli, od ključnog značaja za bugojanski kraj, izuzetno bogat arheološkim lokalitetima, koji se mogu iskoristiti za turizam.
Mirza Dajić/Oslobođenje