PO STARE DANE TRUDNA – Viktor Dundović
Šesti je mjesec ljeta 1947.
Dva Bugojanca službeno moraju do Sarajeva. Jedan od njih je bio iz samog vrha vlasti, a imao je jednu “manu” koja je bila simpatična, osim nesretnim žrtvama te njegove “mane”. A bio je pravi maher po brzini slaganja montiruše priče da niko živ ne bi mogao skontati da se radi o vještoj smicalici, neslanoj šali, do plača smiješnoj lakrdiji. A tada je jedino prevozno sredstvo bio stari ĆIRO (voz na vodenu paru). Pauza je u Turbetu zbog prijema novih putnika i dva prijatelja iziđoše malo protegnuti noge. A svijet je oduvijek bio mali, pogotovo u ta stara vremena, i sretnu ti oni jednu Bugojanku koja se prije godinu dana udala u Turbe i tu se potrefila, neće li ugledati koga iz Bugojna da ih upita za svoje.
Drago sve troma što su se sreli i poslije pozdrava bugojanska Turbećanka priupita za svoje stare roditelje.
– Pa i nije baš sve najbolje, ali ne znam da li da ti za to i kažem – reče bugojanski šaljivdžija, a mrtav – ozbiljan.
Pretrnu Bugojanka, jer u takvim trenucima odmah se pomisli na najgore. I sva blijeda kao krpa jedva promuca:
– Ma, govori bolan, šta nije u redu?
– Ma, eto, nije ti s materom baš dobro-
odgovori šaljivdžija i obori pokunjeno oči prema zemlji.
– Šta nije u redu, bolan, pa prošle godine
sam bila u Bugojnu i bila je zdrava ko
dren. Pričaj, ako Boga znaš, ne drži me
više u vatri zebnje!
– Paaa, mater ti je trudna i nešto se
iskomplikovalo, dobila je visoku
temperaturu i hećimi se bore za život i
nje i njene bebe.
– Štaaaa, reče, ko ti je bolan trudan?
– Nije meni, nego tebi, i to tvoja majka je trudna.
– Ali, da se ti nisi zezno, pa moja mater ima skoro 80 godina, i kako će ona biti trudna?
– Ne znam ja kako će ona biti trudna, ali jeste, tvoja mater, i sada se bore da je spasu, ali su svi rekli da je uzaludan trud i da joj nema pomoći.
– Aaaajj, jadna moja majka, šta je to snađe po stare dane, pa kuš gore za staru ženu od 80 godina, da je trudna, i briznu u nezaustavljiv plač.
Bugojanski monter priče nastavlja sa mučenjem i dolijeva ulje na užeglu vatru:
– Ali, ja sam načuo nešto od starijih ljudi, da bi je možda moglo nešto i spasiti, međutim, toga sada nigdje ne možeš naći ni za lijeka.
– Šta bi je moglo spasiti, govori odmah, ja ću to pronaći ili stvoriti, prvrnuću i nebo i zemlju i svoju mater spasiti – ozareno se uhvati za slamku, bolom skrhana žena.
– Pa taj čudotvorni lijek ti je kiseli kupus, ali sada je kraj šestog mjeseca i toga se više ne može naći.
– Šta kažeš, kiseli kupus da joj je lijek, gdje ću sad naći kupus kiseli kad mu je davno prošo vakat jer je kraj juna?
– Ne znam ja gdje ćeš ti to pronaći, ali tako sam čuo od starijih ljudi i to je jedino što bi vrijedilo pokušati, a nema ti toga sada nigdje i sama si rekla… a evo i nama polazi voz, mi moramo dalje za Sarajevo, ostaj nam zdravo i ako ipak nađeš lijek, požuri se svojoj jadnoj materi, možda je i zatekneš živu – dobaci joj s vrata vagona Bugojanac i mahnu joj rukom.
– Sjedoše dva Bugajnca na drvene klupe u vozu i jedan se odmah uhvati za stomak od provale silnoga smijeha a drugi ga preneražen gleda i prekori:
– Pa što izbehuti jadnu ženu sa trudnom materom od 80 godina i kiselim kupusom kao lijekom?
Ovaj samo nehajno odmahnu rukom i pade na pod potpuno shrvan poplavom neobuzdanoga smijeha, koji se kao zaraza prenese i na njegovog drugara te se i on poče smijati zamišljajući jadnu ženu kako tumara Turbetom uzduž i poprijeko tražeći čudotvorni lijek za svoju jadnu mater.
A jadna žena se dade u grozničavu potragu za kiselim kupusom. Svi je začuđeno pogledaše kad reče za čime traga a kada još objasni da je to lijek za njenu trudnu mater od 80 godina, svi je sažaljivo zagledaše i u sebi rekoše:
– Jadna mlada, tek što došla kod nas, a već je pobenavila (poludjela).
Uporna u svojoj želji da spasi svoju mater i njenu bebu, zapravo, svog brata ili sestru, ona odluči i zvijezdu s neba skinuti kako bi im pomogla. I njena tvrdoglava bosanska upornost urodi plodom. U jednoj kući joj rekoše da su oni prije tri dana na bašču baš istresli bure sa preostalim kiselim kupusom, koji je već toliko zaudarao da su ga od kuće odnijeli 200 metara, ali džaba, on opet vonja i dopire do njih, a i komšije su se žalile zbog neizdrživog smrada.
Uputi se brižna kćerka osamdesetogodišnje trudnice na sporno mjesto kamo je vodio strahovit smrad što kolje za oči a davi u grlu. Ali, lijeku se i poklonu ne gleda u zube, te ti odlučna Bugojanka zaustavivši dah pa nekako dvije trule glavice stavi u zavežljaj i trk na prvi voz za Bugojno.
Oko 9 sati naveče dotutnja stari ćiro na stanicu u Turbetu i Bugojanka uskoči u prvi vagon noseći svoj opasni teret koji je toliko smrdio da su svi putnici pobjegli u zadnji vagon a jadna Bugojanka ostade sama. Pokušao je kondukter da joj kaže da to ne može unijeti u voz, da se svi putnici bune, ali ona reče da od tog kupusa zavise dva života te se svi negodujući povukoše u posljednji vagon.
Negdje iza ponoći, opasni teret stiže i na željezničku stanicu u Bugojnu i među ono malo noćnih putnika unese pravu pometnju.
Kao bez glave, iskoči Bugojanka iz voza i potrča kao bez duše svojoj kući i trudnoj materi.
Njeni su već odavno zaspali i svi se iznenadiše kad čuše da je to ona, a još kad ona kao furija uleti kroz otvorena vrata i zapomaga:
– Ajj jadna moja mati, evo sam ti donijela lijek da te spasim!
Razbudiše se namah jadni roditelji i preneraziše se kad vidješe svoju kćer. Kroz slabi plamen petrolejke, mater raspozna svoju kćer te joj požuri u zagrljaj. Izgrliše se i izljubiše majka i njena kćer, koja odmah baci kiseli kupus na sto i reče:
– Jedi odmah mati moja draga, pa da mi ozdraviš što prije!
– Maaa, ko da ti ozdravi, jesi ti poludjela bona i šta ti to tako smrdi što nam baci na sto?
– Pa, kiseli kupus, kojeg sam na jedvite jade pronašla i sjela na večernji voz i evo me tu da spasim tebe i tvoju bebu!
– Ma šta ti je jadna i ne bila, ko ti je trudan, kakva beba, jesi ti potpuno sišla sa uma?
– Pa reče mi na stanici u Turbetu ovaj Bugojanac da si ti trudna, da si dobila temperaturu i da ti život visi o koncu i da bi te mogao spasiti samo kiseli kupus…
– A ko ti to nalaga?
– Pa onaj J.
– Pa ja, ja kom bi drugom mogla pasti na um takva budalaština, izuzev njemu- uzvrati stara majka.
– A ja ko luda potegla iz Turbeta tebi da te spasim kiselim kupusom…
I mater i otac joj odgovoriše grohotnim smijehom i uglas rekoše:
– E, nek si ti nama došla, pa makar i sa neizdržljivo smrdljivim kupusom za tvoju trudnu mater i njenu bebu, i preplavljeni neobuzdanim smijehom zagrliše svoju požrtvovnu kćer – turbetsku nevjestu što se upisa u podugu listu nasamarenih u Bugojnu i to od genijalca bugojanskih neslanih šala.
01.12.2006. Viktor Dundović