Moralo je eskalirati!
(Osvrt: Amel Điđi Petrović)
Dok ovo pišem još sam pod dojmom, dojmom protesta sa kojih sam došao. Vidio sam situaciju države na jednom mjestu, situaciju grada u jednom satu. Povici gladnih, izvaranih: penzionera, demobilisanih boraca, studenata, (ne)radnika… I kiša je došla na proteste, podržalo nas je i nebo. Podržali su nas svi, ali jedan čovjek ostade hladan „naš“ načelnik.
„Odlazi“ se orilo ispred općine, a njegov osmijeh nam odgovori na te prosvjede. Narod se uspio suzdržati da se ne desi nova Tuzla, Sarajevo, Zenica… Uspjeli smo! Ne želimo ništa rušiti, želimo samo da se dese promjene u foteljama, promjene koje će nam donijeti bolju budućnost. Znamo i mi da svaka promjena nužno ne mora značiti i promjene, ali moramo krenuti od nule.
Na protestima sam stajao sa studentima (i ja sam student), znam da svaki ovaj student noći provodi sa knjigom, studiramo da nam se otvore svijetla vrata budućnosti. Svi ovi momci imaju kapacitet da povedu ovu državu, ali kako ove iskorijeniti? Kako da prekinemo ovu neprekidnu lozu, lozu koja nema kraja, porodično stablo je preslikano na državnim pozicijama. Rekoše nam da se borimo da odemo „vani“. Trebamo li zbog ovih sadašnjih političara da napustimo domovinu, da napustimo ono što su naši očevi branili? Trebamo li da ostavimo majke koje nas školuju, jer su pojedini očevi poginuli braneći ovo tlo na kojem mi danas stojimo. Ostavili su je nama, a ne pojedincima! Nećemo otići, trudite se vi koliko želite! Znamo mi svoja prava, borićemo se kao i naši roditelji, borićemo se znanjem, ne tjerajte nas da se borimo i snagom.
Pustite nas da i mi pokažemo šta znamo, dajte nam da „dišemo“.
Naši djedovi su vam ostavili jedan od najrazvijenijih gradova u bivšoj državi, ostavili su vam ekonomsku podlogu, a vi? Vi ste to sve uništili, uzeli šta ste mogli i uživate. Znate da se njiva svake godine mora saditi, pa onda plodove kupiti? Vi niste posadili, ali ste zato pokupili plodove i šta sada želite?
Otiđite, imate svi, podobru, zimnicu! Dajte nama da održavamo imanje. Imamo najplodniju (Z)zemlju, imamo najbolji alat, dajte da pokušamo!
(Osvrt: Amel Điđi Petrović)