Izbori u BiH 2014: Kome odgovara podjela BIH na etničke feude
Piše: Ismet Muratspahić
Cirkuski maskenbal za izbor političkih perdstavnika vlasti 2014. godine u BiH počeo je mnogo prije nego je njegovo vrijeme. Cirkusijada, šatori, dvorane, bine, načičkane ulice panoima i bilbordima nasmijanih lica naše političke estrade i cirkusa, gromoglasna bučnost političkih kandidata i milozvučnost pjevaljki i zabavljača, uz pomnu pažnju gutača lažnih obećanja i neispunjenih nada i očekivanja, kao nezamjenjivi dekor, proteći će i ove godine isto, uz podizanje nacionalnih tenzija i zauzdavanja glasača u nacionalne torove. Čarobna riječ „promjene“ zauzimaće i ove godine počasno mjesto u neodmjerenim govorima i obraćanjima polupismenog probisvijeta i drugog moralnog ološa, koji će u politici, tom časnom i uzvišenom poslu da se bude društveni predvodnik u gradnji zajedničkog ljudskog ambijenta života, vidjeti svoju šansu da se, krivo shvaćenim tim poslom, na brz i lahak način domogne bogatstva. Hoće li cirkuske iluzije političara o promjenama nabolje opet trijumfovati nad prosječnom sviješću pretpolitičkog bh birača svoje vlasti!? Zbunjenost je sveopšta, niti birači znaju šta žele, niti novi-stari pretendenti na vlast šta još hoće. Nove ideje o izlazu iz bh ćorsokaka društvene i ekonomske krize ni na pomolu.
Ove 2014. godine u BiH prijavilo se za učešće na opštim izborima 73 stranke i blizu osam hiljada kandidata, što je nadmašilo brojke na prethodnim izborima. Shodno tome realno bi bilo očekivati i neke nove ideje za izlaz iz začaranog kruga nacionalizma i stvaranje društvenog ambijenta za normalniji život svih građana ove države. Sudeći po onome što se sada događa na promotivnim skupovima malo je ili nikako svježih i novih ideja, ali zato imamo svježe i najnovije brojke o postignućima vlasti koja je evo četvrt vijeka nepromjenjiva. BiH se društveno-ekonomski stropoštava u sunovrat. To bi u najkraćem bio rezime postignuća dosadašnje pa skoro nepromjenjive vlasti u četvrt vijeka. BiH razjeda bolest zvana nacionalizam.
Ekonomske brojke o “uspjehu” vladavine nacionalnih stranaka u BiH su neumoljive. BiH je najsiromašnija zemlja Evrope, a ekonomski analitičar Wall Street-a izračunao je da je BiH među 20 najjadnijih zemalja svijeta. Broj nezaposlenih je blizu polovine radno sposobnog stanovništva, a broj radno aktivnog se skoro izjednačio sa brojem penzionera. Prosječna plata srećnika koji nešto i rade ne može podmiriti ni pola mjesečne potrošačke korpe. Broj zaposlenih u javnom sektoru i administraciji je pretjerano velik i neizdrživ za one koji rade. Privreda je na koljenima. BiH postaje zemlja starca, umire više nego što se rađa, bijela kuga hara zemljom, a mladi školovani i najperspektivniji odavno traže svoje mjesto u bijelom svijetu. Gradovi su nam postali provincije građevinskog mafijaškog neukusa i egoističkog megalomanstva.Zatvaraju nam institucije kulture simbole ove države i kulture. Provincijalizam je postao sinonim za njihovu kulturu, a preživljavanje način života za osiromašene građane.
Ovakvo stanje dobro dođe onima koji kažu “u ovoj državi ništa ne funkcioniše zbog čega ne treba ni da postoji”, na čemu se podižu emocije i forsira laž da je za loše stanje kriv uvijek neko drugi. Nikako da izgovore istinu kako se sve čini da se ovoj državi i drži omča oko vrata kako bi se zaista i uništila. Ovakvo stanje podjele na etničke feude najviše odgovara dosadašnjim političkim elitama, koje su moć odlučivanja odavno iz parlamenata premjestili u razne hotele i kafane. Etnički feudi političkih elita su ono što oni žele da očuvaju po svaku cijenu, a ne nikakva briga za narod ili narode. Stoga se umjesto blagostanja, koje su oni sebi obezbijedili, narodima nude nemušto sročene apstrakcije u rečenom obliku jedinstva, identiteta, naroda, nacije, ali i emocije koje podstiču mržnju i netoleranciju. Ali zato se ne smije ni približiti njihovom idolu novcu, jer on je nešto ovozemaljskija stvar ,da ne ulazimo sada u analize da je on sredstvo razmjene rada, u kojem je sadržana sva suština ljudske etike. Zbog toga on može biti tako vulgarno zloupotrijebljen od onih koji nam siju maglu da se kolektivno misli i da se živi od identiteta i nacija. Po njima grehota je da svako može obezbijediti normalan život, školovati djecu i otići na more, ali zato narodima u izobilju nude apstrakcije od kojih se ne može živjeti ni jedan dan.
Najveća laž kojom manipulišu razbijači BiH je da se ovdje narodi mrze. Ništa tu laž ne opovrgava kao susreti i razgovori boraca, onih koji su prije 20 godina pucali jedni na druge.Za ilustraciju može poslužiti i samoorganizovanje naroda i pmoć unesrećenim ljudima u ljetošnjim poplavama. Priticali su jedni drugima ne pitajući ko kojem narodu pripada. Međunarodni donatori i ambasadori pitaju se kako dostaviti veliku pomoć direktno postradalima, jer više ne vjeruju bh političarima.Ovo je najveći dokaz da su se političke elite odnarodile i da im trebaju samo za izbore u cilju očuvanja privilegija. Imovina odnarođenih političkih elita postajala je veća što je fantomski nestajalo ono što je zajedničko i društveno, pa se imovina koju posjeduju računa u milionskim ciframa. I pored nemoralno priskrbljenih privilegija i previsokih plata za ekonomsko potonuće zemlje, toliko bogatstvo se nije moglo sticati legalno. Moguće je to samo u sistemu sahranjenih društvenih vrijednosti vrlina, koje su nadomještene izopaćenošću, grabežljivošću, snalažljivošću, bezobzirnošću, odsutnošću empatije i nedostatkom pravne države.
Ni ove godine neće niko od kandidata reći kako se zloupotrebljavju budžetska sredstva, kako se nenamjenski troše pare iz stavki za preventivu od eventualnih nepogoda, kako čovjek sa totalnom štetom na kući dobije pomoć od 5000 KM ili nikako i tako u nedogled.
Umjesto daljeg bavljenja ovim poznatim marifetlucima onih okorjelih od vlasti, valjalo bi se upitati ima li izlaza iz ovog začaranog kruga nacionalizma, nepromjenjivosti i ozdravljenja bh društva. Iako mogućnosti nisu prevelike zbog etničkog principa izbora odgovor je da ima. Odgovor na to bi najprije morali potražiti Bošnjaci, ne samo zbog najveće podnesene žrtve, već zbog bolje budućnosti, konačnog smirivanja strasti na ovom prostoru i očuvanja cjelovitosti države BiH. Umjesto radikalizacije situacije trebalo bi podstaći izvornu ideje socijaldemokratije, koja će njegovati individualnu i kolektivnu pravdu. Sadašnja zatvorenost u etničke feude ne odgovara ni jednom narodu u BiH.
Birači, bez obzira što su im umanjene mogućnosti slobodnog izbora zbog etničkog principa glasanja, mogu ipak pokrenuti stvari sa mrtve tačke i načiniti barem mali korak u promjenama o kojima nam se od rata govori a koje se ne događaju. Ovdje je veća moć birača nego čak i u buntu kojeg smo proljetos bili svjedoci. Strah političkih elita jednak je na izborima onom u masovnim pobunama, bez obzira što tako ne izgleda. Ako glasači ne žele da budu dio farse izmanipulisane glasačke mašinerije, neka ozbiljno shvate izbore, naka glasaju po savjesti za one za koje smatraju da će ipak ponuditi izlaz iz nezavidnog stanja bh društva. U suprotnom i dalje će njihovi glavni dometi snage i moći biti da u nekom buntu iz razbijenog izloga pokradu kakve bredirane farmerice, majicu, iphone, Ray-Ban ili TV aparat. U tom slučaju će samo potvrditi tvrdnju s početka teksta da su izbori cirkuski maskenbal i namijenjen njima i takvom razmišljanju.
Piše: Ismet Muratspahić