IZBORI U BiH 2014. : Kako smo prinuđeni birati prošlost?
Piše: Ismet MURATSPAHIĆ
Pred izbore u BiH 2014., u trećem milenijumu, društvena situacija u BiH potkopava same biološke osnove života u ovoj državi. Ne priliči to nikako sadašnjem vremenu civilizacije kada bi se prije svega trebalo očekivati da smo na višoj stepenici humaniteta i poimanja života. U mnogim selima i gradovima BiH gase se odjeljenja prvih razreda osnovaca, zamire život prestankom dječje graje, a oni već stasali za život traže kartu više u jednom pravcu. Opustošeni život prelijepih bh seoskih i gradskih naselja sve više liči na napuštene naseobine iz prošlih vijekova. Mortalitet dobija utrku nad natalitetom. Od ove teme se bježi u kampanjama, pa će se i ove godine malo šta čuti o tome. Ali zato pršte govori od lažnih obećanja, kako će sve pozlatiti, ako na vlast zasjednu isti koji su doveli do ovoga. U nacifranim suhoparnim govorima biće mnogo stranih riječi, poput “korupcije”, koje svaki novi sistem uklopi u sebi svojstven vokabular ispraznosti mnogo govora, kojim se ama baš ništa ne kaže. Riječ korupcija je toliko zagadila politički prostor, kao i njeno značenje. Za postupke koje označavju naše bosnske riječi pokvarenost iz dna duše, lopovluk, krađu, prevaru i potkradanje drugog čovjeka prije se išlo u zatvor, a za njihovu korupciju niko ili malo ko, reče mi jedan potencijalni birač. Probisvijet političkog lopovluka ovdje je isplivao na površinu i uspostavio negativni sistem društvenih vrijednosti. Veliki je to, možda i najveći, problem koji hara BiH. Teško će ići povratak istinskih vrijednosti, jer je negativni zahvatio sve glavne društvene poluge odgoja, od obdaništa do univerziteta i akademija nauka.Takav društveni ambijent nimalo ne smeta održanju nacionalizma kao vladajućeg oblika svijesti političkih elita, ali i građana, koji su snalažljivost prihvatili kao najvišu etičku i društvenu normu. Takvo društveno stanje izuzetno pogoduje nacionalizmu za traženje krivca u drugome koji se razlikuje po religiji etničkoj pripadnosti ili bilo čemu drugom, kako bi se održao kao dominantan oblik svijesti i vlasti. Manipulisati masama uvijek je lakše kad su u stanju permanentnog nezadovoljstva. Nacionalizam nije na korist narodima, on je tu da se njima manipuliše i služi izdvojenoj kasti za sve njene nemoralne ovozemaljske privilegije. Nacionalisti ovdje s još jednim posebnim motivom podstiču društveni nazadak, što većeg slabljenja države. Što su više stisnute kočnice progresa, to je više nacionalizma i pucanja šavova državnosti BiH, koja prema njima, mora nestati sa političke karte Evrope.
Nacional-fašizam susjeda devedesetih ovdje je ostavio dalekosežne posljedice. Masovnim ubijanjem civolnog stanovništva, protjeravanjem i raseljavanjem, potpuno je izmijenjena demografska slika BiH. Porušena je i opljačkana ekonomska osnova života, razorene su fabrike, a sve što je ostalo pljačkom je dobilo nove vlasnike. Najširi društveni sloj, radnička klasa, ostala je bez igdje ičega, na ulici. Druga velika posljedica je rušenje prethodnog odgojno-obrazovnog sistema zasnovanog na idejnim osnovama socijalizma, a da ga nije zamijenio drugi, bolji, već je ostala praznina ili zamjena socijalističke ideološke matrice nacionalizmom i prvom akumulacijom kapitala neke vrste pljačkaškog kapitalizma. U BiH je agresijom uvezena i mržnja od susjeda, koja se dijelom kalemi i na rascjepkani odgojno- obrazovni sistem i pogubna je za generacije koje dolaze. Takvo stanje žele da zadrže oni koji su atakovali na podjelu BiH, po cijenu neizdrživog životnog stanja i iscrpljivanja većine građana.
Predizborne kampanje svake četiri godine pokazuju svu raskoš mogućnosti kako se nacionalisti lahko održavaju na vlasti i kako je nikad ne gube u ovako postavljenom ustavnom sistemu iz dejtonskog ugovora. Dejtonski mirovni ugovor ih je i doveo na vlast i oni se mogu razvlastiti i jedino njegovom izmjenom, kojom bi se napravila ravnoteža između etničkog i građanskog principa u formiranju vlasti posebno na državnom nivou.Ovdje se mijenjaju samo varijante nacionalizma. Bez obzira što je mala vjerovatnoća gubljenja vlasti, koju su jednom i zauvijek dobili , bogatstvo političke borbe uvijek ide ka tome da se pred izbore suprotnosti po etničkim i religijskim razlikama dovode do usijanja. Od mnoštva realnih, običnih, životnih problema građana izvlače se velike teme o nadmoći i važnosti kolektiva nad pojedincom, koji postoji i živi samo da služi kolektivu i slijedi njegovu pogrešnu politiku, o povijesti, nedovršenim ratovima i prizivanju novih. Tako se pojedincu pričaju priče o ratovima stavljajući ga pred dilemu je li ovdje još završen Prvi svjetski, balkanski ratovi ili Drugi svjetski rat. Prizivaju se veliki i moćni po svijetu. Pitaju se ovi vlasnici naroda i njihovih pojedinačnih mišljenja je li glavni grad BiH Sarajevo, Beograd ili Zagreb ili su to Istanbul, Beč, Moskva, Brisel ili Vašington, gradovi bivših i budućih imperija ovog prostora. Ovakav pritisak nacionalizma morao bi otvoriti oči biračima da i sami kroz izbore pokušaju nešto učiniti, da biraju one koji nude socijaldemokratiju kao mogući izlaz iz životne pat pozicije. Izbor prošlosti neće popraviti sadašnjost.
Umjesto alternative izbora između različitih političkih opcija, u BiH se, zahvaljujući zacementiranom dejtonskom ugovoru, uvijek nudi mogućnost izbora istog i pobjeda istog. Sve i kad bi građani bili svjesni prednosti socijaldemokratije, ovdje je još uvijek zagarantovana pobjeda nacionalnih stranaka. Tri NVO ( UG “Zašto ne”, TI, i CIN ) objelodanile su podatak da će se i ove godine na listama naći 500 političkih kandidata koji su u prethodnom periodu bili u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Oni imaju velike šanse da ponovo uđu u vlast. Kako onda očekivati promjene na bolje od onih koji su državu doveli u ovo stanje!?
Evropa i Amerika, koje su imale najviše udjela u stvaranju ovakvog stanja u BiH, ni rata ni dovršenog mira, sada se licemjerno i maćehinski odnose prema BiH. Ostaviti ovakvo stanje i prepustiti rješavanje najkrupnijih političkih pitanja onima koji su agresijom stvorili ovakvo stanje, ravno je priznanju zločina i genocida, najvećeg u svijetu, poslije Drugog svjetskog rata, legalnim i legitimnim činom u rješavanju međunarodnih odnosa. Da li se to na očigled svijeta ovdje u srcu Evrope prešutno stvara nova Palestina, a od Bošnjaka nezadovoljni i radikalizirani manjinski evropski element, kako bi mu se pripisao religijski ekstremizam i fanatizam i podcrtalo kako je u svijetu osnova sukoba religijska netolerancija. Koja je to samo perfidna laž i podvala. Za sva vremena treba reći da su Bošnjaci evropski narod, koji svojom kulturom nadmašuje mnogo veće i brojnije evropske narode i da i dalje mogu igrati ulogu značajnog faktora u širenju multikulture i saradnje u svijetu. Treba reći da Bošnjaci nisu Turci, Arapi ni Azijati, već autohtoni evropski narod, a BiH nije ni Saudijska Arabija ni Turska ni Palestina, i isto tako ni Srbija ni Hrvatska niti Austro-Ugarsaka. Otrcana sročena floskula, kojoj je već odavno istekao rok trajanja : “međunarodna zajednica može pomoći BiH, ali sve je u rukama domaćih političara”, nije više samo izbledjela fraza, već drska i bezobrazna poruka svim narodima BiH.
Zašto nam jednom otvoreno ne kažu, da ovdje svjesno i namjerno grade paravane iza kojih se kriju nepreboljene evropske bolesti netolerancije prema različitosti, u čijoj je osnovi srednjovjekovna vjerska netrpeljivost. Ako već to nije po srijedi neka se onda i sami zapitaju kako je moguće da se postavljaju religijski simboli iznad Sarajeva, na mjestu minobacača i snajpera, odakle je Sarajevo četiri godine ubijano i držano u njdužoj opsadi u istoriji, a potom može i cinično protivpitanje kako to da jednom multietničkom društvu smetaju religijski simboli. Sve je to u BiH “normalno”, zato što je perverzija razuma uzela maha. Zato je ovdje “normalno” da Kusturičina “kultura” bude sluškinja nacional-fašizma Miloševićevog režima i njegovih sljedbenika, da se renesansa srpskog društva gradi na spaljenim živim ljudima bošnjačkih civila u Višegradu. Nigdje u svijetu se ne veličaju zočinci kao heroji. Ovdje u BiH, u jednoj njenoj polovini, takozvani naučnici i akademici glavnu brigu brinu kako na zločinu očuvati stečeno i kojim vrstama sile i represije očuvati režim koji je u službi produženja nacionalizma.
Izlaz iz okamenjene bh stvarnosti je u : promjeni dejtonskog ugovora, razdvajanju iz strasnog zagrljaja politike i religije, izgradnji sekularne države i uspostavi pravne države, jednakih prava za sve građane i njene narode. Dok se ne dogode ove promjene, birači će na svakim izborima biti osuđeni birati između loše i lošije prošlosti.