Gdje si nestao moj grade?
Već mjesecima pokušavam da ovu svoju unutarnju tjeskobu izbacim iz sebe. Pokušavam danima, ali čini mi se bezuspješno. Danas dok sam sjedio na tribinama stadiona Jaklić u svom gradu Bugojnu nešto je dirnulo moje misli, nešto me ponukalo da na papir stavim tu tjeskobu i pokušam bar na tren da razbistrim misli naših građana.
Kao i svaki čovjek volim kad je grad živ, vesel i ispunjen onim dječijim smijehom, cvrkutom ptica i onako na najljepši način okupan suncem. Moj grad Bugojno, kažu ima mnogo toga da ispriča. ZAŠTO SAD ŠUTI, PITAM SE? Već par dana sam u svom gradu. Odmaram od fakultetskih obaveza. Kao i svaki čovjek volim doći u ovaj grad, volim jednostavno ovaj grad. On ima ono nešto, ima onu priču koju svako može ispričati na svoj način.
Da li su vam poznate riječi praznina, tuga, tama, suze, samoća, bol? Itekako da jesu. Danas te riječi kruže našim gradom. “Samo umišljaš”, pomislio sam. Ali tako je nažalost. Volio bih da to sve sanjam i umišljam. Naš grad je počeo da polako tone u ponor tame. Počeo je da liči na jedno veliko ruglo. Nema više djece da se igraju na igralištima. Baš onu djecu koju sam do jučer viđao na igralištu kako se igraju basketa i nogometa, sinoć sam ih vidio sa cigarom u ruci i flašom jeftinog piva. Basket igralište zamjenjeno je nekim party igralištem u kojem se uče neke jeftine i izlizane fore. Ogovaranje je postalo broj jedan u društvu. Ljude koje sam viđao u gradu kako ispijaju svoje kafice, onako puni životnog elana, ponosni građani grada Bugojna, danas sam ih vidio kako su svoj život stavili u telefon.
Komunikacija je izgleda izumrla poput dinosaurusa, sve je postalo facebook ili? I dok sam tako razmišljao šta se desilo sa mojim gradom, hladan vjetar prostruji mojim tijelom, misao mi se vrati i skontah da sam na stadionu, pogleda u zeleni teren i suza mi kliznu niz lice. Ona bol u grudima jos više me stegnu. U meni je odzvanjalo jedno GDJE JE MOJE ISKRA? Gdje su ljudi na tribinama? Gdje je sve nestalo? Šta se desilo sa mojim voljenim klubom i mojim voljenim gradom? Gdje su Vandali? Milion pitanja, odgovora nije bilo, samo crne misli odzvanjaju u glavi. Hladan vjetar šibao je moje lice. Dobro poznata zima strujala je Jaklićem, ista ta ”ljudska”, hladna i crna zima harala je mojim gradom Bugojnom. Zašto si nestao moj grade? Ko te uništi? PITAM SE?!
Čitatelj