FEJRUZOV EZAN – Ramazanska priča, prva
Piše : Vernesa Manov
Ezan!Najuzvišenija harmonija svijeta!
Bar tako osjećaju oni koji vjeruju da smo mi, ljudi, ponizni, kada smo svjesni da iznad nas postoji „sedam kata Nebesa“. U našim insanskim srcima je isto. Dubine, iskon, nemir, mir, sabur ili nedoumica…!?
Koliko hiljada godina, sa minareta svijeta, kao i nama bliže, sa minareta naših, bosanskih, džamija, pet puta dnevno, bivaju oglašavani ezani, pouka iskazana najljepšom melodijom.
Jeste se nekada zadesili u drugim krajevima zemaljske kugle u vremenu kada mi , sa zemlje, upućujemo molbu za spas zdravlja i duše, za odagnavanje briga, za rahatluk?
Jeste li pustili onaj treptaj srca da Vam bude ponesen melodijom tuđeg glasa, a da shvatite da ste smireni i skrušeni i sami,kao tuđim glasom, ohrabreni nadom, vjerom, spasom?
Kako li je tek zvučao Bilalov ezan za vrijeme Poslanikovog vakta? Je li nalikovao ezanu sa bugojanskih, vakufskih,mostarskih,banjalučkih,sarajevskih,travničkih,stolačkih,prijedorskih… munara?
Zvonko, jasno, a ne iznemeglo i muklo, odlazi ka nebu ezan iz moga djetinjstva, rahmetli efendije Hidajeta, vjeroučitelja, koji je znao svojim duhom, insanskim,ukazati na smisao vjere prema Milostivom.Bio je to ezan iz srca za koje znam da je svojom vjerom i u strašnim časovima ispunjavao naše zebnje pred ovodunjalučkim zbjegovima, nemanima i časovima u kojima nam Stvoritelj pokazuje koliko smo ovisni o njegovoj odluci i spasu.
Ne znam jeste li doživjeli ljetno akšamsko vrijeme kada se nad valovima zelenooke Neretve prema najraznobojnijem nebeskom svodu čuju ezani,iz nježnih duša , poput one duše moga rahmetli tetka Hivze čiji glas smo čuli dok sa džamije u mostarskoj Cernici poziva na spas?
Tako traju te ramazanske radosti život bodreći i u trenucima ovih zlatom sunca okupanih danima u kojima dočekasmo najdražeg Gosta, mjesec posta od svega što dušu posili pa je nesvjesna mrve svoga postojanja, spram Onoga koji nam žiće naše dariva, svojom voljom,svojim hajrom.
Osluškujem danima. Osluškujem od onog trenutka kada sam ,s početka proljeća, ostala u trenutku zaintrigirana, radoznala, oduševljena. Osluškujem.
Sa najljepše izvođenim ezanima koje doživih u životu poredim još jedan. Ovdašnji je, Biva donošen u trenucima svakodnevlja.Fejruzov ezan! Od kada smo ga čuli, zastanemo u hitnjama za ovodunjalučkim prividnostima, shvaćajući da je u tih nekoliko minutama Jedina Istina dokazana .
Allah je jedan!
Uzvišenom, neupraljanom dobronamjernošću dječijeg poimanja Stvoritelja svih Svjetova, istina progovorena Fejruzovim ezanom biva jedina molitva! Spas biva jasno upućena plavetnilu svih katova neba!
Žeđam srcem Fejruzov ezan.
Dok osluškujem nadolazeće minute obistinjene danas započetim nijetima ramazanskog posta, jedna od radosti, skrivenih u duši, otkrivenih u kukicama ovih slova, hiti prema Jedinom koji zna, da do kraja života poimanje spasa, bude upućeno u skladu učenja Fejruzovog ezana.
Ezan koji će sa bjeline lice,širom otvorenih okica i razigrane duše dječačke vinuti moliti u ime naših duša za Spas.
Nosit će tako Fejruzov ezan sav teret iz duše u ovaj, iznad nas, beskraj,nudeći istovremeno bit vjere, nade, spasenja.